Odlučim ja tako neki dan da svom tersluku nadijem ime. Sve mislim, dugo smo se družili, jedan drugom poslužili i, k'o Fata Muju, ni mene moj tersluk nikad, pa ni u najtežim trenucima, nije napuštao… Postali smo pravo bliski, pa mi tersluk već neko vrijeme zvuči odveć generički, bezlično. Ne dolikuje to više mome tersluku….
Tersluk odražava skeptičnu individualnost i uvijek otkriva drugačiji pogled na stvari, makar često crn i/ili blesav. Svaki kolektiv, s druge strane, teži bespogovornom konformizmu i nudi isključivo jedno, i samo jedno, viđenje stvari. Razumijem tu potrebu društva da se ponaša poput stada, jer kad svi misle i djeluju u istom pravcu, to povećava izglede tog…
U opstanku jednog tersa, sarkazam i ironija imaju prilično istaknutu ulogu. Neizravnim riječima ljudima daješ do znanja šta stvarno misliš, pobereš koji bod na inteligenciju, izmamiš pokoji osmijeh, a pođehkad i probiješ led među rajom. Po jednostavnoj definiciji, ironija i sarkazam su stilske figure u kojima govoriš upravo suprotno od onoga što misliš. Razna su…
Ja radim u Ministarstvu za istrazivanje ruda i gubljenje vremena. Jes’ vraga, ja bih samo volio da radim u tom Ministarstvu. Posebno zbog onog drugog dijela. Mislim da bi mi lagodno mogli povjeriti taj dio za gubljenje vremena, jer mi on tako dobro ide od ruke. U stvari, ne mogu se pozaliti ni na sadasnji…
Od sebe doista ne možeš pobjeći. Ta istina je tako jednostavna i očevidna, da je nevjerovatno što se ljudi, uglavnom, ne usuđuju sagledati je. Pa se pitam – kako li je strašno to od čega bježiš, kad ni ne stigneš vidjeti da se saplićeš, da se zapravo ne pomičeš iz mjesta? Bježiš od bola, bježiš…
Ima dana kada se čovjeku naprosto više ne živi. Što od tuge, što od jeda, počesto iz očaja, još češće iz dosade… Razmišljam tako kako bi bilo tek prestati živjeti i shvatim da me razmišljanje nikamo ne vodi. Za ove stvari potrebna je akcija. Odlučna akcija koja dovodi do konačnog, hm, rješenja. Sam čin oduzimanja…
U početku bijaše žeđ. Žeđ za znanjem, za smislom, za pivom. Ponajviše za pivom. Onda pive nestade. Potom je došla radoznalost. Ona je zavirivala po ćoškovima, podrumima, tavanima. Onda je radoznalost dohakala proverbijalnoj mački. Usput. Boleštine su dolazile i prolazile, kako koja, samo je tersluk ostajao. A pošto se, kažu, pravi prijatelji poznaju tek u…