beats by dre cheap

Prva pjesma ljeta

Desi se da te dan ponese na Jug, bilo vozom, bilo maštom, ili te zarobi lijenim poslijepodnevom, pa ti otapa tersluk k'o Snješka, a ti se ne buniš, već izvijaš vrat ka suncu, i uživaš. Ako putuješ, gledaš krajolik koji promiče pred očima i, kao i svake godine, sa tračkom iznenađenja i zavisti shvatiš da su alice na Jugu već otpjevale svoju pjesmu i poklonile se publici, stidljivo, rumeno, dok se po Sarajevu rahitično proljeće još bojažljivo vucara po ćoškovima i sokacima, poput bolešljivog kučeta. Poklope se tako znakovi oko tebe - završetak škole, maturantski kikoti i suze, teferiči po vikendicama, bljeska djevojačka koža pred izlozima, krene ofanziva "najpovoljnijih aranžmana" i shvatiš da je ljeto praktički tu, da će obnoć uploviti u sarajevsku kotlinu kao u tajnu luku, da se svi, osim raspamećenih studenata, već uvelike raduju svom parčetu ljeta. No, zaglavljen u svojoj rutini, razapet između obaveza i dugova, nikako ne stižeš u svome mozgu uključiti prekidač na Ljeto, već odguruješ sve ove znakove od sebe, poput reklama za preskupe i beskorisne proizvode. Sve dok na radiju, u autu, kafiću, u prolazu kraj otvorenog prozora... ne začuješ Pjesmu. Onu koja te istog trenutka usiše i proguta, pa izbaci negdje na plažu. Ona u sebi nosi ritam Juga, notu prošlosti i nagovještaj budućnosti, a onda ti pred očima podastre slike za koje ne znaš jesu li sjećanja ili maštanja, ili neka divlja mješavina to dvoje. Vidiš tako pred očima lampione na terasi, lepršanje cvjetovima prošarane haljine dok njene bose noge prate ritam pjesme, prskanje zrelog nara pod tvojim prstima, brisače kako mrljaju crvena svjetla pred tvojim očima na vreloj ljetnoj kiši, čuješ zrikavce u polju i jednolično razbijanje valića o žal, osjetiš miris borovine, kokosa, cimeta, soli i još nečeg tajnog u njenoj kosi, nečeg što nikada nećeš otkriti, niti želiš, jer voliš tajne i njihova obećanja... Zapljusne te u isti mah nostalgija prošlih ljeta i iščekivanje budućih, ugrizeš se za usnu i popustiš. Pjesma, koja bi inače bila glupa i služila samo podsmijehu, ti se ovako prikrade i u tvome umu pritisne prekidač, upali se [i]marquee[/i] na kojem piše Ljeto. Pjesmu zaboraviš do kraja ljeta, ili te prati cijela tri-četiri mjeseca, nju će pjevušiti čitav kontinent ili će se vrtiti samo u tvojim mislima, ali ćeš po njoj dugo, dugo pamtiti to ljeto. Neki je dan [url=http://s41.yousendit.com/d.aspx?id=15MPXF8PHI3XO0LBZZ6HB283DG]jedna pjesma [/url]upalila ljeto u meni. Sad nikako da je se riješim...

Umijeće Tersanja
http://moodswinger.blogger.ba
29/05/2005 18:43