beats by dre cheap

Ovisnosti

Čitav današnji dan razmišljam o [i]ovisnostima[/i]. Izgleda, postao sam ovisnik o razmišljanju. Što i nije neka pljačka, jer, kažu, ima od razmišljanja i boljih ovisnosti koje te mogu snaći. Ovisnost je, kaže [b]narod[/b], kad se "navučeš na nešto", pa onda više ne možeš bez toga. Ako je tako, onda jedan poseban pozdrav za moje supatnike, ovisnike o zraku, vodi, hrani, snu. Eto nas, svi smo ovisni, i tačka. Ima, onda, i ona [b]biološka definicija[/b], koja kaže da je ovisnost ne samo navlakuša, nego i osjećaj meraka koji te preplavi kada iz [i]ventralnog tegmentalnog područja [/i]srednjeg mozga u [i]nucleus accumbens [/i]stigne friška pošiljka dopamina takozvanim [i]"[url=http://www.udel.edu/skeen/BB/Hpages/Reward%20&%20Addiction2/reward.html]putem nagrade[/url]". [/i]Ali, to je provjereno samo na pacovima, mada, vele, isto vrijedi i za ljude. Onda, opet, postoji [b]moralistička definicija[/b]. Ovisnost je, po njoj, slabost karaktera, ružna navika. Pa treba malo snage, malo izgradnje karaktera, vjere, šta li već, kako bi se ovisnost savladala, a ovisnik vratio pod okrilje društva. Izliječen. Tu se, s vremena na vrijeme, upletu i [b]zakoni[/b] i ja ostanem zbunjen, jer mi, neovisno o ovisnostvima, više ništa nije jasno. Najlakše je s onim, jednoglasno prezrenim, ovisnostima. Sa drogama. Heroin, kažu svi, ne valja. Ne valja probati, ne valja ga ni vikendom ni praznikom, a posebno je, kažu, gadno ako se navučeš. Društvo ti, onda, pomaže tako što možeš birati između zatvora, bolnice ili kolonije za odvikavanje, ako si sretan. Ili ulice i Bara, ako nisi. Ne bih ja bio ters kad ne bih pomislio - a šta ako bismo ovisnicima omogućili uredan [i]shoot[/i] za doručak, ručak i večeru? Možda bi oni, kao takvi, onda mogli biti produktivni članovi društva, baš kao ti i ja? Možda i produktivniji, jer ako bi im podnevni [i]shoot[/i] vezao za kakvu normu, heroinomani bi, uvjeren sam, na skali produktivnosti prešišali Japance i Koreance već trećeg podneva. Situacija je dosta zamagljenija sa onim stvarima koje, kao, možeš malo, u društvu, ali ne valja puno. Kao alkohol, recimo. To već može vikendom i praznikom, može i kad se s rajom, i kad naša zamlja pobijedi, i kad naša zemlja izgubi... Ali, u neka doba ti neko kaže da si alkoholičar. Prešao si preko [i]zamišljene crte[/i] i ko ti je kriv što je nisi vidio? Kao da je društvu važno što si alko-daltonist, genetski nesposoban uočiti crtu koju vidi sav ostali svijet (baš kao i pravi daltonizam, i ovaj [i]genetski fehler[/i] pogađa mahom [url=http://www.findarticles.com/p/articles/mi_m0CXH/is_4_26/ai_106731273]muškarce[/url]). Najviše me zbunjuju dopuštene ovisnosti. Kao pušenje. Pušenje možeš i malo i puno. I možeš biti ovisnik koliko hoćeš, pa nikom ništa. Možeš se i hvaliti time, pa ne moraš strahovati od zakonske, kliničke ili moralne presude. Nego fino gledati reklame za cigarete na TV, pa onda zapaliti jednu. Pušenje je, po meni, [i][b]paragon ovisnosti[/b][/i]. Kristalno jasno i vidljivo, na dlanu izloženo istraživanju. Sa pušačima očas vidiš kako se tipičan ovisnik ponaša: kako poriče svoju ovisnost; kako temeljito traga za cigaretama kad ih zafali; kako ne može izdržati bez njih, pa sve ostalo stavlja na stranu, da bi se zapalilo; kako bezupješno pokušava prestati; kako mu je pušenje važnije od svog, tvog i zdravlja njegove djece... Pošto pušači nastupaju bez uviđavnosti i obzira, tako se treba i postaviti prema njima. Bezobzirno, militantno. Đonom. A sve u svrhu dobre zabave. Postoje ovisnosti koje, u stvari, nisu ovisnosti. Kao ona s kojom se hvali pola mahale - ovisnost o kafi/kofeinu. Te ovisnosti, barem naučno, nema. Mada će ti nauka priznati da te [url=http://www.hopkinsmedicine.org/Press_releases/2004/09_29_04.html]drma kriza[/url] kad dva dana ne saliješ fildžan crne. Pa ti sad lupaj glavom kako može biti kriza bez ovisnosti. Eto, može. Šta tek reći za "ovisnost" o netu ili blogu? Koju bi smo onda mogli nazvati [b][i]oblogavanj[/i][/b]e (ljubaznošću [i]Fione Anonymae, var. Croaticae[/i]). Kako god bilo, manje sam pametan, nego kad sam počeo sa ovim razmišljanjem. Što je jasan dokaz da ovisnosti škode zdravlju i pameti u svakom obliku. U jedno sam, ipak, siguran. Znajući ljude, ništa im ne vjerujem kad kažu da su ovisni o ovome ili onome. Lažu. To je samo krinka. Oni svoje prave ovisnosti kriju daleko od tuđih očiju, kao zmija noge. Kao i ja svoje. A moje su ovisnosti tamnije od čokolade. I vrelije od sunca.

Umijeće Tersanja
http://moodswinger.blogger.ba
20/05/2005 01:40