beats by dre cheap

Čiji je veći?

Možda sam ja tome doprinio, malo. Možda je do proljeća ili trenutnog položaja zvijezda. Možda je i do političke, kulturne ili privredne situacije. Ne znam, doista, šta je posrijedi, ali vidim da je sve više ljudi javno prigrlilo svoj tersluk, pa se sa njim busa u prsa. Svako malo čujem ili pročitam kako se ljudi hvale svojim terslukom, pa smo čak došli dotle da se ljudi natječu čiji je tersluk veći. K'o biva, [b]nije više [i]in[/i] biti gay,[i] in[/i] je biti ters[/b]. Da se tersluk uvozi, stvari bi mi bile odavno jasne. Ovako ostaje trag misterije, odakle tolika potražnja za jednom domaćom sirovinom? Ali, hvaliti se time čiji je tersluk veći? Pih! Hoćeš da si veći ters od mene? Bujrum, ja ću ti potpisati, ovjeriti i udariti muhur. Uz malu naknadu, dakako. Valjda ljude ponese trenutak iskrenosti prema sebi i svome identitetu, budu sretni što mogu biti tersovi a da ih niko ne ispravlja, pa zaborave da tersluk nije nikakva plemenita osobina. Tersluk ne odgaja djecu, ne uči poštenju, ne poziva na vjeru, ne štiti životinje... ništa ti od toga tersluk ne radi. Tersluk je, možda već napisah slično, neka vrsta [i]emotivne sakatosti[/i]. Jednostavno, ono [i]treće oko[/i], ono emotivno, intuitivno, e to treće oko je u tersa kataraktično, uhvatila se na njega mrena, pa je haman emotivno obnevidio. I ako se sad ti hoćeš hvaliti da si što veći (emotivni) invalid, samo izvoli. Ipak, imaj na umu da se na taj invaliditet ne dobija nikakva naknada. Ni penzija. A svi znaju koliko ja žudim za penzijom, valjda bih nešto do sada iskopao za svog Alfieja, da je ikako moglo. Jedino da je Alfie toliko golem da za njega dobijem dijagnozu, onako kako je to opisao ugledni [url=http://www.nytimes.com/library/national/science/040699sci-asperger-syndrome.html]bečki doktor[/url] (ah, ti bečki doktori!). Ono što ja ovdje zagovaram, umjesto slijepog isticanja svoga tersluka, je [i][b]umijeće tersanja[/b][/i]. To podrazumijeva da opstaneš u svijetu, a pri tome ostaneš ters. I da niko ne strada. Jednostavno, umijeće tersanja je kada na svoje ćoravo treće oko nabaciš sunčane, tačnije, [i]sunčani monokl[/i], i onda foliraš ljude kako je sve u redu i kako ti sve vidiš, shvaćaš i osjećaš. Da tako hodiš po svijetu. I samo pred rijetkima skidaš svoje očale, jer te ti rijetki znaju i prihvaćaju takvog kakav si, uprkos (uprkos, ponavljam) tvome tersluku, a ne zbog njega. Ali, opet... šta ja [i]doista[/i] znam o tersluku? * * * "Alfie..." - kažem, gledajući mu siluetu - "Vala si se ti meni nešto ugojio, a?" "Ma nisam" - kaže on - "Samo malo dižem tegove i tako to. Kardio, znaš." "Ma kakav kardio" - mislim se ja - "Jedva kroz vrata prolaziš. Da nisi šta uzeo?" "Pa eto..." - oklijeva on - "Nešto malo. Steroide, HGH, i tako to." "Alfie!" - zaprepastim se - "Pa kako ćeš tako? Šta se sve može desiti s tobom sada?" "Ma, joj tebe." - pravda se on - "Neče ništa biti. Uostalom, sad se konačno možeš pohvaliti." "Pohvaliti?" - čudim se - "Čime? Kako?" "Sad konačno možeš reči da ti je [b]veči[/b] nego u Huse." Hm, šta još reći za ovog Alfieja, osim da je i [i]tehničar[/i]?

Umijeće Tersanja
http://moodswinger.blogger.ba
19/05/2005 02:30