beats by dre cheap

99 balona

Kada si posve mali, lebdiš visoko, nošen željama i snovima. Oni te nose poput hrpe malih, šarenih balona, privezanih bezbrojnim nitima koje ti stišćeš u svojim šačicama i ne ispuštaš iz ruke. Kada te upitaju koliko to balona imaš, ti kažeš [i]devedeset i devet[/i], jer u tvome mozgu tada ima dovoljno mjesta samo za dvocifrene brojeve, sve ostalo zauzimaju igračke i bajke. U stvari, tih balona ima mnogo, mnogo više, ima ih [i]devetsto devedeset i devet[/i] i još mnogo više, toliko da ih mnogi nikada ne bi mogli izbrojati. Neko se toga sjeća, a neko ne, ali dok ti tako lebdiš, nošen svojim balonima, pojavi se jedna ozbiljna gospođa, ponekad na metli, a ponekad na protonskoj raketi, a u ruci joj zablista jedna igla. Gospođa se zove [i]Frau Wirklichkeit[/i]; ona zuji oko tebe ozbiljno i strogo i neumoljivom iglom stvarnosti ti stane bušiti balone, jedan po jedan. Oni, veseli, obli i nemoćni, bljeskaju na suncu i čekaju svoj red dok ih ne dotakne igla, onda se rasprsnu u ništa. Kako ti se smanjuje broj balona, visina na kojoj lebdiš biva sve manja, ti polako toneš niže i niže, sve dok jednog dana, gotovo neosjetno, stopalima ne dotakneš tlo. Kada se to desi, onda više ne poletiš. Koliko god ti čvrsto stiskao preostale balone i podizao ruku u vis, oni nemaju snage da te uzdignu. Suočeni s tim, neki ljudi u ljutnji puste svoje balone i oni odlete daleko, daleko, dok ne nestanu iz vida. Drugi se prihvate [i]igle[/i], pa sa njom iz osvete bockaju Stvarnost, bježeći od nje. Treći, pak, koračaju čvrsto zemljom, sjećajući se sa sjetom vremena kada su lebdjeli. Meni su preostala još dva balona. Jedan je plavi, drugi crven. Neću vam reći šta na njima piše. Mislio sam mnogo puta do sada da ih pustim da odlete, ali, eto, iz nekog razloga, nisam. Umjesto toga, ja u blaga predvečerja, kad komšije u park izvode kućne ljubimce, iznesem svoja dva balona i držim ih visoko iznad glave. "Što, bolan, držiš te glupe balone u zraku svaki dan?" - pita me Alfie, dok zadirkuje komšijinog labradora - "Da ne misliš da ćeš možda poletit'?" "Znaš, Alfie" - odvratim ja - "Jasno je meni da nema u ovim balonima kuveta da ja uzletim. Ali, sve se nešto nadam, možda jednom zapuhne kakav povoljan vjetar, pa ja ipak poletim." "E, moj ti" - kaže on - "Ako te spodbije kakav dobar orkan, letit ćeš ti jakako, što s balonima, što bez njih." "Znam, Alfie" - složim se ja - "Ali će, u tom slučaju, bar [b]izgledati[/b] kao da me baloni [i]nose[/i]."

Umijeće Tersanja
http://moodswinger.blogger.ba
12/05/2005 00:55