beats by dre cheap

Današnja mladež

Kada ti kroz glavu proleti: "Ah, ova današnja mladež!", znaj da je to prva sijeda na vlasištu tvoje duše. I baš kao one koje izbijaju na glavi, tako i ove nevidljive sijede vlasi slijede različite obrasce - nekome se prva javi sa dvadest, nekome tek iza četrdesete; nekome neprimjetno izbija po jedna za svakog punog mjeseca, a neko posijedi obnoć, što od briga, što sam od sebe. Smiješno je što to ljudi pomisle i izgovore sasvim ozbiljno, ne shvaćajući ni na trenutak da time same sebe proglašavaju za [i]stare[/i]. Postaju oni koji se opiru promjenama, oni koji žale za onim od juče ili koji barem pokušavaju zadržati ovo od danas. Samim time, sve manje gledaju u sutra. [i]Današnja mladež[/i] od nas preuzima svijet onakav kakav im ga mi ostavimo i postupa sa njim onako kako su od nas vidjeli. Oni nemaju ništa za izgubiti, već samo toliko toga za vidjeti, za osvojiti. Oni stariji, sa druge strane, sa nostalgijom se sjećaju svoje prošlosti, zato što je sve bilo jednostavnije, sigurnije, izvjesnije... jednostavno, "znalo" se kako stvari stoje. Iako je to, zapravo, samo nostalgična iluzija koja se bez izuzetka seli iz generacije u generaciju. Ja nemam problema sa današnjom mladeži. Sve dok me plaho ne bihuzure, a ne bihuzure me - sve što rade, sebi rade. Meni se sviđa način na koji prelaze granice, način na koji prekrajaju jezik, ili kako koriste komunikacije. Sviđa mi se što s lakoćom koriste MSN, MMS, mIRC, SMS i sve ostale komunikacijske skraćenice. Sviđa mi se što ekran na blogu ne vide kao svetu bjelinu praznog papira, već pljuju i šaraju po njemu, i na kraju ga pretvore u chat. Ne da bih i ja to isto radio, ali mi se sviđa kad oni to rade. Sviđa mi se način na koji razmišljaju. Sebično, pohlepno, [i]sada[/i]. Baš kao što i pristoji ovim vremenima. Žao mi je što većinom misle da u Bosni za njih nema budućnosti i žao mi je što su, većinom, u pravu. Da sam na njihovom mjestu i ja bih isto razmišljao. Zapravo, bio sam i, fakat, isto sam razmišljao. Sviđa mi se muzika koju slušaju. U tome je, doduše, [b]problem[/b]. Oni slušaju istu muziku koju smo slušali i mi, onu istu koju su slušali njihovi roditelji. Za mene je uznemirujuće, gotovo perverzno, da roditelji i djeca slušaju istu muziku i da su tu muziku pravili, recimo, [i]Zeppelini[/i] ili [i]Floydi[/i]. Uznemirujuće je, jer je svrha te muzike bila pobuna. Protiv svijeta, protiv roditelja. A kakva je sad to pobuna kad babi punkeru odvrneš [i]The Clash[/i] iz sve snage dok se vozite kući s mora? Ima nešto skaredno i dirljivo u tome kako današnji klinci recituju stare Nadrealiste ili [i]nostalgišu[/i] za Titom. Zbunjujuće je gledati kako se kunu u stvari kojima nisu svjedočili, kojima nisu bili istovremenici. Oni tako vikarijelno proživljavaju našu mladost kao svoju vlastitu, a to je tužno. Tužno, jer ispada da je naša mladost bila bolja (ili smo je mi uspjeli tako prodati), a da im njihova vlastita nema šta za ponuditi. Ako je stvarno tako, onda mogu biti sretan što sam bio mlad onda kada je to nešto vrijedilo, vrijedilo toliko da se i danas prepričava. Mogao bih, iz istog razloga, žaliti današnju mladež. Mogao bih, ali neću. Neću stoga što oni, ako hoće, mogu iznjedriti svoje suvremenike, svoje vlastite uzore koje će prvo slaviti, a potom spaliti. I onda se radovati oko vatre. Samo ako hoće....

Umijeće Tersanja
http://moodswinger.blogger.ba
09/05/2005 01:41