beats by dre cheap

Moral Kombat

Svako u životu s nečim kuburi. Neko s matematikom, neko sa ženom, ja evo s moralom. Nikako da utrefim taj moral, nikako da se za njega uhvatim, kao za štangu, pa da se pridržavam. Morala. Nekako bi se Moral i ja dogovorili oko toga i istrpili, samo da nije ovih Moralista. To su oni koji moral šire van sebe, bez obzira na to da li ga imaju u sebi. To su oni koji prvi sude, koji uvijek znaju je li ili nije moralno. Pa osim što tako razvrstavaju postupke, oni jednakom odvažnošću razdvajaju i ljude. Na moralne i nemoralne. Pih! Ko si ti, ko sam ja da o tome sudim? A u tome je upravo trik. Duboko sam ubijeđen da su većina ovako "visokomoralnih" bića zapravo veoma nesretne osobe, koje svoje [i]ništa[/i] umotavaju u celofan pravila i onda se hvale kako se njih pridržavaju bolje od drugih ljudi. Nije uopće neophodno da oni u ta pravila vjeruju, da ih doživljavaju kao nešto ispravno i pravedno. O, ne, bitno je samo pred drugima pokazati da ih znaš i da ih dobro igraš, za razliku od onog drugog. A kad se jednom docepaš više moralne pozicije, jadna li mu majka ko ne radi kako treba. Nešto ne mogu pojmiti da ponižavanje drugih potpada pod moralan čin. Visoko moralni ljudi, ono malo koliko ih znam, svoj moral primijenjuju na sebi, ne na drugima ("Moralni zakon [b]u meni[/b]" -reče Immanuel). Podstiču svoje bližnje da isti moral usvoje, a tuđe vrijednosti i (ne)moral uvažavaju. Ne čujem ih da nekoga osuđuju. Nema nametanja, svako je slobodan da izabere svoje vrijednosti, da vjeruje. Ali, to je samo moja naivnost. U stvarnosti, niko te ne pita za vrijednosti, ili za vjeru, već samo motri pokazuješ li to na odgovarajući način. Ako dobro [i]glumiš[/i], kao što i oni [i]glume[/i], sve je u redu - svako je svakome vuk, a niko nikog ne grize. Ali gluho bilo ako [i]moralno posrneš[/i]- umjesto da ti pruže ruku, hijene će te živog rastrgati. Takvi smo, da nam je da sudimo ljudima. Postoji sud zakona i sud Boga, ali nama je to malo, mi bi da i sami malo sudimo, da osjetimo načas Božansku superiornost. Petljamo se u ono što nam nije dato, pa, gotov svetogrdno, sudimo po moralu. Moral se bešćutno nameće, baš kao i vjera. A pod plaštom morala i vjere sve prolazi. Plaši me što ponekad pomislim: "Sačuvaj me, Bože, svojih najvatrenijih sljedbenika." Što je najgore, najčešće je sve to samo pokrov, bezizražajna maska, iza koje se kezi nakazno lice pohlepe, zavisti i strasti. Koliko se puta samo čovjek iznova suoči s time slušajući priče o zlostavljanim dječacima, zapostavljenim ljubavnicama, pronevjerenim novcima, pričama koje su se nezamijećeno dešavale ispod blještave fasade pravovjernosti i ćudoređa. Ko te tjera da se javno očituješ protiv, recimo, homoseksualnosti, ako u ložnicu privodiš malodobne dečke? Ili obrnuto. Nisam ja ništa bolji, naprotiv, mnogo sam gori, haman sumnjiva morala, upitne vjere i potanke etike. Maslo mi nije za Ramazana i nemam se pravo bacati kamenom. E, pa upravo stoga ga i ne bacam. Da mi se ne zalomi kao Svetom Pavlu, koji u [url=http://www.biblegateway.com/passage/?search=1%20corinthians%2011;&version=62;]prvoj poslanici Korinćanima[/url] napisa: [b][i]Nije li očito da je muškarcu sramota imati dugu kosu?[/i][/b] Ne znam, možda da priupitamo Isusa? * * * "Idemo li?" - pita Alfie, odjeven u borbenu maskirku. Nagovara me da idemo na paintball. Borba do posljednje kapi boje. "Idemo, Alfie" - velim - "Samo bih morao prvo do komšije, koji je na godišnjem, da mu zalijem cvijeće." "Nemoj, bolan, nije moralno" - uvjerava me Alfie. "Kako nije" - ibretim se - "Čovjek mi ostavio i ključeve od stana i još me zamolio da obiđem." "Ama, znam." - uporan je on - "Ali, kažem ti da je [i]nemoralno[/i]. [i]Ne mora[/i] se. Ostavi za drugi put." Šta ću, ostavim kanticu za vodu, uzmem pušku za paintball i spucam Alfie-ja posred čela. Nemoralno!

Umijeće Tersanja
http://moodswinger.blogger.ba
06/05/2005 08:19