beats by dre cheap

Škola laganja

Danas sam nazvao školu laganja. Htio sam se raspitati o nekim stvarima. Recimo, čemu me mogu naučiti, imaju li laži za svaku priliku, koliko će me sve to koštati, rade li ponedjeljkom i koliko će mi vremena trebati. Imam osjećaj, naime, da ne znam dobro lagati. Uvijek se sav spetljam i zbunim, ili me izdaju oči, nos, boja glasa. Šta god od navedenog bilo posrijedi, uvijek me uhvate u laži. A to nije lijep osjećaj. Stoga želim da budem bolji. U laganju. "Škola laganja [i]'Von Münchhausen'[/i], izvolite?" - javio se nemarno ljubazan djevojački glas. "Da, ovaj, zanima me prije svega da li je ovo legalno?" - tražim riječi. "Ha-ha, sjajni ste, gospodine, svaka čast!" - nasmije se djevojka - "Naravno da je legalno. Mi smo ustanova od integriteta i reputacije." "Aha, hvala. Da, mislim, nisam ni sumnjao, ipak je bilo crno na bijelo u novinama. Ne biste vi to da nije legalno." - pravdam se - "Ali, mislim, da li je moralno?" "Moralno!? Kakve veze ima moral s ovim?" - u glasu joj ćutim notu ljutnje i ozbiljnosti - "Vidite, laganje je plemenita vještina. Baš kao sokolarenje ili sakupljanje oružja. Nema tu ništa nemoralno." "Pa... pa zar ne koriste ljudi laži da bi povrijedili ili prevarili druge ljude?" - promucam ja. "Gospodine, molim Vas, budite ozbiljni!" - ukori me strogim glasom - "[b]Laži ne varaju ljude. Ljudi varaju ljude.[/b] Licemjeri bi ionako varali ljude i bez laži, samo na neki drugi način. Uostalom, njima ne treba naša škola." "Mislite, vi ne primate u školu ljude sumnjivih pobuda?" - ponadam se. "A ne, nas to ne zanima. U to, znate, ne ulazimo." - objašnjava ona. "Znači, moguće je da se neko sa nečasnim namjerama upiše u vašu školu?" - uhvatim se za to. "Vidite, gospodine." - strpljivo mi objašnjava - "Itekako je moguće. Ali, ljudi o kojima vi govorite su davno izučili školu laganja. Ne brinite se Vi za njih. Sa druge strane, Vi ste u tom pogledu, hm, moram biti direktna, malo zaostali. Stoga vas moram predbilježiti za intenzivni kurs koji počinje iduće sedmice. U redu?" "Valjda je u redu." - složim se - "Oprostite, kako se zovete?" "Ja sam Vanity." - kaže - "I dobro došli u školu laganja." "Hvala." - odvratim, onda se sjetim nečega - "Vanity, volite li Vi laži?" "Ah, luda sam za njima." - smije se - "Ali samo kada ih čitam u knjizi ili gledam na filmu. Ne volim laži u životu. Nikako u životu." "Hvala Vam na iskrenosti." - kažem - "Vidjet ćemo se opet?" "Svakako, gosdpodine." Klik. * * * Alfie, s druge strane, igra video igrice i nesmiljeno laže žene. Ne znam odakle mu toliko spretnosti, smjelosti i volje, šejtanu jednom, ali laže čim zine. Sve što misli, što osjeća, što želi i što namjerava, sve su to samo patvorine. I što je najgore, sve one znaju ili osjećaju da on laže. A opet, sve mu vjeruju. Vjeruju toliko da me boli kada gledam kako se on igra sa njima. Mada ništa ne poduzimam. On mi je to jednom objasnio, čini mi se. Nešto kao kako je dobro da on laže, jer im tako pruža [i]utjehu[/i] i čini sretnim. Ili manje nesretnim. Želim vjerovati da je tako. Ili možda samo lažem sebe? Brine ga jedino to što, iako može imati skoro svaku, zna da ni jedna neće ostati s njim, jer ga nijedna ne uzima za ozbiljno. Valjda je to cijena neprestanog laganja, ali kako ću ja to znati? Pitam se, koju je on to školu laganja završio? I kad je prije stigao? Ovih dana, ako ne slažem, preroviću mu po stvarima i potražiti tu diplomu.

Umijeće Tersanja
http://moodswinger.blogger.ba
01/05/2005 00:06