beats by dre cheap

The Man Who Sold The World*

Davno sam prodao Svijet. I Ovaj i Onaj. Odrekao sam se iluzija, tog gnusnog balasta koji mi se prodavao kao blago, kao nada, a nije bio ništa doli teret od čijeg su mi nošenja obamrle ruke. I um. Sada sam slobodan. Ostavio prošlost, odrekao se budućnosti, u trenutku u kom postojim i u kom koračam mogu se sagledati u svoj svojoj prizemnosti a da mi se lice ne zgrči od užasa. Od gađenja. Od stida. Od razočarenja. Ovako slobodnog i prizem(lje)nog me ništa ne može oboriti. Povrijediti. Kada sam prodavao Svijet, pitali su me šta želim zauzvrat. "A, ništa" - odgovorio sam. "Ništa?" - začuđeno me upitao uglađeni gospodin sa velikim obrvama, nakostriješivši ih. "Ništa" - potvrdio sam - "U stvari, želim da od mene uzmete još nešto" "A šta bi to bilo?" - čudio se dalje gospodin. "Uzmite mi strah. Sav moj strah. Eto vam ga." "Pa naravno, smatrajte to riješenim" - lice mu se razvuklo u srdačan osmijeh i on mi je pružio ruku - "Zadovoljstvo je poslovati s Vama. Ako još nešto trebate, slobodno me potražite. Ja sam doktor Faustus." Od tada hodam potpuno slobodan. Od vremena i prostora. Od iluzija i straha. Držim da sam napravio dobru nagodbu. Ponekad zastanem i upitam Alfie-ja: "Jesam li ja samo realan ili ipak melanholičan?" Na Alfie-jevom licu igra zagonetni osmijeh Mona Lise. Kaže mi: "Pogledaj u ogledalo." Poslušam ga. On mi šapuće na uho: "You're face to face, With the man who sold the world" * Ovog tersa JAKO živcira kad se nekome omakne da je ovo pjesma od [i]Nirvane[/i].

Umijeće Tersanja
http://moodswinger.blogger.ba
29/03/2005 06:35