Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

23.01.2006.

Slumming

Otkako se svijet podijelio na one koji imaju i one koji nemaju, pa po toj crti međusobno izmetnuo ograde i zidove, ljude s obaju strana strana progoni želja da preko ograde malo virnu u živote onih drugih. Oni koji nemaju ne samo da žele proviriti u živote onih koji imaju, nego pogledom žele sve upiti, pa se onda ponašati kao da imaju, ne bi li time sebi naslutili imetak i doista postali oni koji imaju. Tako sirotinja i fukara oponaša bogatune, od odjeće kojom se ogrće i namještaja koji meće u kuće, preko riječi koje u govoru koristi i knjiga koje čita ili se pravi da ih čita, pa sve do odredišta na koja putuje ili sportova kojima se, u ono malo slobodnog vremena, bavi.

Sasvim je to razumljivo, jer bogatunsko je, skoro bez izuzetka, ljepše, mekše, raskošnije i zadnjici udobnije. Iz nekih mnogo manje razumljivih razloga, međutim, dešava se i posve obrnuta stvar – radoznalo bogato oko goni želja da vidi kako to živi sirotinja. Nebrojene su priče o kraljevima, kraljevićima, kojekakvom plemstvu i gospodi koja se obnoć prerušiše u sirotane, pa tako zakrinkani hodiše svijetom. Ima u tome nešto uzbudljivo, nešto privlačno i gotovo opasno, da se tako pretvaraš da si nešto od čega si, biva, rođenjem viši, pa da vidiš kako ćeš se u tome snaći, dokle ćeš dogurati i hoćeš li štogod iz toga naučiti.

U dvadesetim je godinama prošloga stoljeća ovaj društveni sport dama i gospode dobio i ime, barem na engleskom – slumming (od slum – neugledna četvrt u kojoj živi sirotinja). Nije slumming bio turistička, već društvena aktivnost – slumming podrazumijeva i odlaske u kafane u kojima se okuplja sirotinja, slušanje njihove muzike, igranje njihovih igara i sve ono što iz tih početnih aktivnosti može proisteći. U međuvremenu je samoj riječi pridodano mnoštvo bližih odrednica, tako da danas postoji kulturni slumming (uživanje u primitivnoj kulturi nižih slojeva), rekreativni slumming (zanemarivanje golfa i tenisa u korist, recimo, bilijara i stonog fudbala)… pa bilesi i sentimentalni ili sex slumming (veza sa osobom nižega staleža ili društvenog statusa).

Zbilja, odakle onima koji imaju ta potreba i želja da malo zarone u blato ljudskog postojanja, posebno kad oni koji nemaju i rukama i nogama kopaju da iz tog blata izađu? Posrijedi je, valjda, smjesa, cocktail tri različita motiva koji kod svakoga od nas djeluju u različitom omjeru. Prvi je prosta ljudska radoznalost, želja da se proviri u nešto drugačije, pa makar i lošije, želja koja je i od Albanije napravila turističko odredište. Drugi je motiv prezasićenost i gađenje nad vlastitom kulturom, njenim stegama i, počesto, jalovošću u odnosu na neobuzdanu, sirovu kulturu običnoga puka. Ovamo spada i osjećaj praznine i izvještačenosti koji poneko od gospode pripisuje svojoj kulturi i svome životu, pa poseže za načinom na koji živi stvarni svijet, onaj od krvi i mesa. Treći je motiv onaj najniži i najljudskiji, a to je da sirotinju gledaš i s njima se družiš ne bi li im se poslije izrugivao, i iz nekog razloga, osjećao se boljim i nadmoćnijim od njih.

U svakoga od nas i u svakom trenutku djeluju sva tri ova motiva, pitanje je samo koliki smo im udio mi spremni priznati. A to možeš saznati ako si postaviš ovo pitanje onda kada slijedeći puta iz fazona pođeš na Bazene ili u Aqua-u na Seku (usput, mislim da je akvarenje sasvim prikladan izraz za kulturni slumming u nas). Ili, dok u svrhu vlastite naslade, čitaš svačije blogove, a posebno one koje vode osobe sa ograničenim literarnim, gramatičkim i, općenito, intelektualnim sposobnostima.

Da se razumijemo, nije slumming sam po sebi loša stvar. Naprotiv, upravo zahvaljujući njemu su i Van Gogh i Toulouse-Lautrec i Hemingway i Bukowski i ini postali ono što jesu u umjetnosti. Upravo slumming je iznjedrio i jazz i rap i Šabana Bajramovića i postavio ih u sami vrh suvremene kulture. Ako se posreći, ako prevladaju radoznalost i široki pogledi, onda slumming može doprinijeti premoštavanju klasnoga jaza, obogaćivanju kulture u korist svih ljudi, bez obzira na razlike. Ako se, pak, u slumming ide iz prevelike frustracije i u svrhu poruge primitivizmu koji nas okružuje, onda se od njega može i osiromašiti. Duhovno.

* * *

Prisutan u svim kulturama i kroz sve vidove ljudskih interakcija, slumming je odavno izgubio klasne konotacije i predstavlja upuštanje, sa određenim merakom, u bilo koju aktivnost za koju neko smatra da je ispod "njegovog nivoa" ili ispod "njegovih standarda". Slumming se, kao takav, neizbježno pojavljuje i na blogu. Blog-slumming, recimo, predstavlja čitanje niže vrste blogova, u svrhu zadovoljavanja radoznalosti i/ili izrugivanja i kritiziranja nesretnih blogovođa i seciranja njihovih blogovodnih sposobnosti. Ovu aktivnost upražnjava ponekad svako od nas, bez izuzetka (mada svako to ne radi javno).

Osim toga, blog ne bi bio blog, da nema neke posebnosti. Tako na blogu, recimo, postoji i slum-blogging® (taze skovano by MoodSwingeR) – to je situacija u kojoj se neko pretvara da pripada kulturi koja se smatra inferiornom, pa na taj način vodi blog, bilo stalno (poput Patricidnog Derva), bilo povremeno (poput Perceptivne obmane). Na šta će ovaj vid zabave izaći u budućnosti, ostaje da se vidi.

* * *

“Postaješ sve gori.” – govori Alfie, dok, na jedvite jade, završava sa čitanjem.

“Znam, Alfie.” – velim – “Ali morao sam ovo skinuti s uma. Moram ti priznati, plaho me ovo zamorilo.”

“Vidi se na tebi.” – kaže on - “Sav si ublijedio. Da nisi malokrvan..? Ma kako ćeš ti biti malokrvan, kad svima popi krv?”

“Kako to misliš?” – začudim se.

“Pa eto, pričaš nešto o slummingu, a sam se ne skidaš sa tuđih blogova. Svakom nađeš neku zamjerku, nad svakim se naslađuješ. Zaroniš u blogove i kopaš li, kopaš. Ti si, ba, Jacques Cousteau dubinskog slumminga… Ali, neka, neka, ima i za tebe lijeka.” – zadovoljno će on.

“Ma nemoj?” – odvratim podrugljivo – “Da to nisi možda ti?”

“Fakat da sam ja.” – ispali on – “Ja tebe svedem na pravu mjeru. Ja tebi pijem krv, kad zatreba, e da te dovedem u red. Sve za opće dobro. Doduše, zato si sad malokrvan.”

“Ti meni piješ krv?” – pobunim se – “Ti meni piješ krv, a da ja to ne osjetim? Ma kako ti to meni piješ krv, svega ti?”

“Pijem polako.” – isceri se on –“Na slumčicu.”

Umijeće Tersanja
<< 01/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
221236

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.