Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

22.07.2005.

Dječak i zmaj - III

"Oče!" - odjeknuo je dječiji glas kroz noć bez mjeseca. Spustivši koplje na zemlju, Thabo se okrenuo. Iza njega je, zaklanjajući vatru koja je osvjetljavala središte sela, kao sjena stajao Kola'Ni. I ostali muškarci koji su hodali uporedo sa Thabom su zastali i okrenuli se, iščekujući.

"Sine moj." - rekao je Thabo - "Želiš se oprostiti sa mnom i poželiti mi sreću?"


"Ne!" - rekao je Kola'Ni, drhtavim, ali dovoljno jasnim i odlučnim glasom - "Želim poći s vama."

Tajac.

Thabo je tegobno uzdahnuo. Čitavu je večer selo provelo spremajući se za dugu i odsudnu noć. Čistila su se koplja, strijele i mačevi, skupljalo se granje za velike vatre, svi su radili kao jedno, nije bilo svađa, čak su i djeca pomagala koliko su mogla, niko nije pravio nikakve probleme... i sada ovo. Njegov vlastiti sin, pred cijelim selom, u najozbiljnijem trenutku.

"Kola'Ni! Nemam ja vremena za..." - ljutito je započeo, a onda je zašutio usred rečenice, sjetivši se Mxotwinih riječi da nikome ne uskrati pravo da pokuša savladati zmaja. Šutio je još malo, premišljajući se, a onda je, naposlijetku, rekao: "U redu... poći ćeš sa nama. Ponesi šta imaš. Koje je tvoje oružje?".

"Juhuuu! Praćka! Praćka je moje oružje!" - razdragano je povikao Kola'Ni i, radosno mašući visoko podigutom praćkom, dokasao do ostalih.

Svi ostali su, u nevjerici, šutili i sagledavali se, a potom pogledali u Thaboa. Thabo je samo odmahnuo rukom i svi su, potom, bez riječi, pošli ka izlazu iz sela. Kada su malo poodmakli, zastali su i uz tihe šapate počeli da se razilaze u krug oko sela. Svako je sa sobom nosio naramke granja, pa su ih svako malo slagali na hrpe. Uskoro su zatreperile prve vatre, a nedugo iza toga je oko sela zasjao jasan, nepotpun, vatreni prsten, sa tamnim ispustom na južnom kraju.

Tu je, ako je Mxotwe tačno predvidjela, trebao proći Adehede u svom rušilačkom pohodu. Baš na tom mjestu, stajali su Kola'Ni i Thabo, buljeći u tminu sa iščekivanjem. Kola'Ni je nestrpljivo skakutao s noge na nogu i džarao vatru grančicama. Thabo ga je, svako malo, opominjao:

"Kola'Ni, moraš biti miran. Ne možeš skakati, jer tako nećemo ništa vidjeti niti čuti."

"Kako da budem miran?" - pitao je Kola'Ni.

"Ne znam" - odgovorio je Thabo - "Samo pokušaj da se smiriš, nemoj puštati ni glasa ni šuma od sebe. Imaj strpljenja. Nemoj da zvjeraš naokolo, nemoj da skačeš, nemoj da se vrtiš. Koncentriši se."

"Joj, pokušaću..." - neubjedljivo je odgovorio Kola'Ni.

Prošla su još dva sata, mnogima se i pridrijemalo, a ništa se nije dešavalo. Čulo se samo pucketanje vatre i zavijanje hijena u daljini. Odjednom, osjetilo se neko čudno treperenje u zraku. Svi su se prenuli i počeli osluškivati tišinu. Niko nije ispuštao niti zvuka, nisi mogao čuti nikoga ni kako diše. Čudnovato je treperenje pri tome postajalo sve bliže i bliže...

Tada je Kola'Ni od nestrpljenja zakoračio naprijed, sapleo se o jednu od grančica na tlu, i ispružio se po prašini koliko je dugačak i širok. Na taj tresak svi su se okrenuli prema njemu, a čudnovato se treperenje na tren pojačalo, pa onda kliznulo mimo njih, u luku, prema drugom kraju sela. Adehede ih je samo zaobišao i u selo ušao sa druge strane.

U slijedećih minut-dva ponovilo se sve što se dešavalo i skoro svake prethodne noći - uzdigla se silna prašina, čulo se lupetanje i praskanje, hučao je uskovitlani zrak, a kad se sve smirilo, vatre su bile pogašene, a sve stvari po selu opet razbacane na sve strane. Svi oni koji su bdjeli, čekajući Adehedea, sada su ljutito gledali Kola'Nija. On je još, sav zbunjen i postiđen, sjedio umrljan prašinom i suzama, dok je gledao kako svi okreću leđa i umornim korakom idu natrag prema opustošenom selu. Onda je osjetio kako ga za mišku podiže čvrsta očeva ruka i bez riječi su se i njih dvojica uputili kući.

Slijedeće jutro, dok su popravljali ono štop je bilo razvaljeno, Xhosa su sa nevjericom prepričavali sinoćnje događaje, a Kola'Nija su uskoro zadirkivala i djeca dobrano mlađa od njega. On se durio i bilo mu je krivo, ali nije ništa rekao, jer je znao da je sam kriv za ovo što ga je snašlo.

U predvečerje je obnova završena, pa su se Xhosa počeli spremati da još jednom pokušaju dočekati Adehedea. Thabo je pozvao Kola'Nija da mu kaže da će večeras ostati kod kuće i da mu ne pada na pamet da traži da pođe sa njima, kada je osjetio da ga nešto dira po ramenu. Okrenuo se i ugledao Mxotwe, koja ga je lupkala svojim kvrgavim drvenim štapom.

"Samo da ti kažem... svi oni koji su išli sinoć treba da idu i večeras." - rekla je slabašnim, meketavim glasom i nesigurnim korakom produžila u svoju kolibu na kraju sela.

Thabo je neko vrijeme stajao začuđen, a potom otišao u svoju kolibu, gdje je, preko volje, nervoznim glasom rekao Kola'Niju da se spremi i pođe s njima. Kola'Ni nije mogao vjerovati svojim ušima i od sreće je skakutao s noge na nogu. Zatim je čvrsto prigrlio svoju praćku i uskliknuo da će večeras sve biti drugačije. Dok se spremao, pitao je mamu Xhanti kako da ne bude nervozan.

"Sine moj, ti kad nešto želiš, ti to želiš toliko jako da sav ustreperiš i obeznaniš se, pa više ne znaš šta bi sa sobom, kud bi sa rukama i sa nogama. Pokušaj, stoga, da ne misliš puno na ono što radiš, nego usmjeri misli na nešto drugo, nešto što te smiruje, pa možda tako nećeš biti nestrpljiv i nespretan."

Kola'Ni je, u znak zahvalnosti, poljubio mamu u obraz i otrčao za ostalima. I ove su se noć, kao i prošle, Xhosa rasporedili ukrug na rubu sela i zapalili vatre. Ponovo je oko sela bljesnuo svijetli, nepotpuni, prsten i ponovo je Kola'Ni stajao kraj svoga oca, iščekujući u skoro mrklom mraku.

Ovaj puta Kola'Ni nije mislio kako mu je teško nepomično čučati kraj grma, nije mislio na to kako će Adehede doći. Svoje je misli usmjerio na nešto drugo. Zamišljao je kako će sve izgledati nakon što on savlada Adehedea, a bio je uvjeren da će ga savladati, samo ako se Adehede usudi pojaviti pred njim. Sanjario je o tome kako će ga svi slaviti i poštovati, kako će biti ugledan kao i svi odrasli Xhosa, pa možda i više, kako će za njegovo ime znati i iza rubova Kalaharija, a on će to sve doživjeti, jer će obići cijeli svijet.

Mašta ga je dalje ponijela oko svijeta, u daleke krajeve gdje žive ljudi žuti i bijeli, ljudi koji nose odjeću jer im je hladno i gdje pada smrznuta kiša koja se zove snijeg, zato što u njihovoj pustinji nema puno sunca. Možda nema ni pustinje, nego bude nešto drugo. A on će to sve vidjeti, iako niko iz njegovog sela to još nije vidio, sanjario je dalje Kola'Ni. U tom sanjarenju, začudo, nije ispustio ni zvuka. Niko ga nije ni primijetio.

Zacijelo ga nije primijetio ni Adehede, ali to nije imalo baš nikakve veze, jer, zabavljen svojim sanjarijama, Kola'Ni zasigurno nije primijetio Adehedea. Adehede je prošao kraj Kola'Nija, prošao je i kraj ostalih, ostali su samo osjetili isto čudnovato treperenje, ali nisu mogli odrediti odakle tačno dolazi. Samo su se unezvjereno okretali oko sebe, trepćući, pokušavajući tako nevidjeti Adehedea. Kola'Ni se za to vrijeme nije ni na što obazirao.

Njega je iz sanjarenja prenula tek vika ostalih, koji su, rastuženi i uznemireni, gledali kako uskovitlana prašina od njihovog sela opet pravi nered. Kola'ni je s nevjericom gledao oko sebe, a onda se jako snuždio, jer je zbog svojih smiješnih sanjarija propustio da spazi Adehedea i tako pomogne svome narodu. Zaključio je da nikada neće moći biti ratnik i lovac u svome plemenu i da će do kraja života čuvati koze, ako mu i to budu dali. Ovaj put je sam potražio očevu ruku i njih dvojica su, obeshrabreni, opet bez riječi, krenuli kući.

Slijedeće jutro su odrasli ponovo prionuli na posao oko popravljanja sela, a Kola'Ni je pokušavao odagnati loše raspoloženje igrajući se sa štapom i loptom. Bio je ljut na sebe i veoma nervozan. U jednom je trenutku, pun ljutnje, udario loptu jako, jako i ona se otkotrljala daleko, zaustavivši se pred malom kolibom na kraju sela.

Zastor na kolibi se pomakao, iz tame kolibe se ukazala jedna ruka, uzela loptu, kažiprstom pokazala Kola'Niju da priđe, i potom, skupa s loptom, nestala iza zastora...

- nastavit će se (slijedi kraj) -

Umijeće Tersanja
<< 07/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
216592

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.