Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

20.07.2005.

Dječak i zmaj - I

[i]Na ponovljeni zahtjev i za veliki hater (le grande hateur) dvaju Shrekovica počeo sam pisati ovu priču. Priča je namijenjena hiperaktivnoj djeci uzrasta od 5 do 10 godina, a možda se svidi i drugoj djeci. Ovo je moj prvi pokušaj ovakve vrste, pa vas molim za razumijevanje. U priči nema nikakvih skrivenih značenja i nema garancija da će se svidjeti starijima od 12 godina.

U međuvremenu, Alfie je zakrvio sa nekoliko likova, i moli vas za strpljenje. Kada se vrati, letjet će perje i kose, crne i zlatne, na sve strane...[/i]

DJEČAK I ZMAJ - Prvi dio

Daleko, daleko, pa još dalje, na posve drugom kraju svijeta, tamo gdje ljudi naglavačke vise sa Zemljine kugle, živio je dječak po imenu Kola'Ni. Bio je on baš poput svih drugih dječaka u njegovom plemenu - okretan k'o zvrk, crn k'o ugarak, uvijek spreman na igru i na smijeh. Mati ga je u gomili zaigrane djece poznavala baš po osmijehu, jer je blještao na suncu više od svih ostalih dječijih osmijeha.

Kola'Ni je najviše volio sa drugovima tabanati po prašini pustinje Kalahari. Za djecu naroda Xhosa* pustinja je bila sve - dom, učionica i najljepša moguća igraonica. U njoj su se krila brojna iznenađenja, samo ih je trebalo znati otkriti, i brojne opasnosti, od kojih se trebalo znati sakriti. U jednom trenu bi se mljackajući sladili tsammom, pustinjskom lubenicom, a već u slijedećem se skrivali iza golemog debla baobaba, čekajući da kraj njih prođe leopard koji je, gipko se njišući, tragao za antilopama.

Kola'ni je bio omiljen među drugovima, jer je bio dobar, pošten i pravedan. Bio je dobar drug i na njega si uvijek mogao računati. Učiteljica bi dodala da je Kola'Ni i pametan, jer je mogao pročitati velike knjige i sabrati mnogo brojeva. Ipak, učiteljica bi zacijelo dodala još i to da Kola'Ni nema previše interesa za školu, da je nemiran i nestrpljiv i da stalno ometa drugu djecu. Njegovim roditeljima ovo nije bilo milo čuti, ali su morali priznati da je učiteljica u pravu.

"Kola'Ni je pametan, ali često postupa nepromišljeno" - znao bi reći Thabo, njegov otac, kojeg su svi u plemenu smatrali za čestitog, odmjerenog i promišljenog čovjeka.

"Kola'Ni ima predivno srce, ali je odveć nestrpljiv" - običavala bi reći Xhanti, njegova majka.

"Kola'ni je dobar brat, ali je nepažljiv i neozbiljan, pa često ispadne smušen i dosadan" - žalila se njegova sestra Nwabisa.

Njegovi mali brat i sestra, blizanci Cebo i Nocebo, nisu ništa rekli, jer su se sasvim lijepo igrali i slagali sa svojim velikim bratom. Gledajući ga kako se slatko igra sa njih dvoje, mama Xhanti bi se uvijek prvo obradovala, a onda bi je ljuto za srce ujela pomisao da će Kola'Ni možda zauvijek ostati dijete u duši.

Da su vremena bila bolja, to ne bi bilo toliko strašno, možda bi čak bilo i malo dražesno. Ali, vremena nisu bila dobra za narod Xhosa, posebno ne za selo u kom je živio Kola'Ni. Iz noći u noć, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu se na maleno selo navaljivala golema mora koja je odraslima na čela utisikivala bore, a djeci sa lica brisala osmijeh.

A počelo je...

Ne zna se kako, ali jednog je davnog jutra, dok je Kola'Ni još bio beba, selo osvanulo svo ispreturano. Pola slamnatih krovova je bilo otpuhano, torovi razvaljeni, sva voda prolivena, koze su izbezumljeno meketale, psi prestrašeno kevtali, sve je bilo uskovitlano i puno prašine, baš kao da je kroz selo preko noći protutnjala moćna pustinjska oluja. Svima je to prvo palo na pamet, samo što se niko nije mogao prisjetiti da li je prethodnu noć puhao vjetar.

Ne misleći puno o ovome, vrijedni su Xhosa prionuli na posao i do zalaska sunca popravili svu nastalu štetu. Iscrpljeni od napornog rada, okrijepili su se i pošli na počinak. Pozaspali su čim su glavama dotakli slamnate jastuke. Kada su se slijedeće jutro probudili, na svoju su veliku žalost imali su šta vidjeti: sve je u selu opet bilo jednako uneređeno i razbacano kao da jučer cijeli dan niko ništa nije popravio.

Malo obeshrabreni, ljudi su se, ipak, opet vrijedno bacili na posao i sve ponovno popravili do zalaska sunca. No, sa novim je svitanjem selo opet bilo razvaljeno, u haosu i prašini. Od tog dana, prije deset godina, pa sve do dana današnjeg, selo bi svakih nekoliko jutara osvanulo tužno, raspuhano na sve strane.

I tako, maleno selo naroda Xhosa punih deset godina nije vidjelo nikakvog napretka. Nije napravljena nijedna nova kuća, nije ograđen nijedan novi tor, nije iskopan nijedan novi bunar. Ništa ljudi u selu nisu uspijevali izgraditi. Umjesto toga, punih su deset godina samo popravljali nagrđeno i porušeno, a život se sveo na puko preživljavanje.

Djeca, a i mnogi odrasli, svoju budućnost nisu mogli vidjeti u selu i maštali su o odlasku. Glas o nevoljama malog plemena se širio nadaleko, i svako bi, kad bi čuo tužnu priču, u nevjerici i sažaljenju samo odmahnuo glavom. Od usta to usta, od uha do uha, priča je dospjela i do stare, mudre vračare po imenu Mxotwa. Ona je po glavi i premudrom umu prebrala sve legende i predanja što ih je znala i odnekud iskopala onu o nevidljivom zmaju.

Naime, prema jednom prastarom predanju još iz vremena njene prapraprababe, negdje na jugu, visoko u vrletima planina Drakensberg, živio je i dubokim snom hrkao troglavi zmaj Adehede. Adehede bijaše nevidljiv ljudskom oku, prijeke, prgave i osvetoljubive naravi, i imade najtananiji, najosjetljiviji sluh na cijelom svijetu. Kada bi spavao, čitavo Drakensberg gorje bi utonulo u tišinu, jer se niko nije usuđivao probuditi ga i na sebe navući njegov gnjev.

Međutim, jednoga se dana kroz tišinu planine probila cika djece iz malenog sela u pustinji i tako, nesmotreno i nehotično, prekinula Adehedeov stogodišnji san. Adehede se probudio iz najljepšeg sna u kojem je letio dalekim prostranstvima sa svojim rođakom Llewelynom, pa se, silno razljućen, obavezao na nemilosrdnu osvetu. Zarekao se, naime, da slijedećih stotinu godina mjesto koje ga je razbudilo iz slatkog sna, neće doživjeti nikakav napredak.

Zato ga je skoro svake noći, onako nevidljiv, posjećivao i davao oduška svome bijesu, razbacujući po selu sve što mu se našlo na putu. Uzalud su Xhosa držali straže, postavljali zamke i kopali rupe, Adehede bi uvijek bio brži, došao bi i otišao nevidljiv, uživajući u rušenju i razbacivanju stvari.

Kada su za svoju zlu sudbu od vračare Mxotwe čuli ljudi iz plemena, rastužili su se i pali u očajanje. Ozbiljno su počeli razmišljati o tome da se spakuju, pokupe svoje koze i goveda, i odsele se iz kraja u kom su živjeli stotinama godina. Svi, pa i Kola'nijev otac Thabo, su teška srca počeli da se spremaju, kada je od vračare Mxotwe stigao drugi dio poruke.

"Pažljivo me saslušajte, jer za vaše selo i vaš narod ipak ima nade" - započela je Mxotwa drhtavim glasom...

-nastavit će se-

* U jeziku Xhosa, "Xh" se izgovara kao coktanje jezikom.

Umijeće Tersanja
<< 07/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
215158

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.