Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

07.06.2005.

Sarajevska fuk'ra

"Ma kakvi! On meni tako, a ja rođeni Sarajlija!? Ma, nema tu priče..." - pri tome me pogledao značajno, kao advokat porotnika na kraju završne riječi, opravdano iščekujući da se suosjećanje i razumijevanje ukažu na mome licu...







Od malih nogu znam da je svaki Sarajlija tajni član još tajnijeg Vijeća sigurnosti Umišljenih naroda i da od rođenja ima pravo veta i njeguje ga u svakoj mogućoj raspri sa nesarajlijama. Invociranjem saraj(ev)luka ili sarajevštine se u razgovoru povlači i taj posljednji, neopozivi argument - ja jesam, a ti nisi. To je valjda zato što je mame malih Sarajlija, malo prije rođenja pohodio Sarajevski duh (baš kao blaženu Djevicu Mariju onaj Sveti), pa se sve Sarajlije odreda rađaju bezgrešne i nedodirljive.

Biti ponosan na ono što jesi i odakle si je jedna stvar, a biti umišljen i nekritički smatrati da si samim mjestom rođenja bolji od ostalih je nešto sasvim drugo. Da, ja znam da nije riječ samo o mjestu rođenja, već i specifičnoj raji, sredini, tradiciji, školama i svemu ostalome što krasi Sarajevo i što će od nekoga načiniti čovjeka, ali opet, što je previše, previše je. Činjenica jeste da je Sarajevo najveći grad u Bosni i da sadrži najveću koncentraciju urbanog spirita, ali nije jedini.

Problem je u tome da se Sarajlije ponašaju kao da jeste. U sarajevskoj verziji Prođoh Bosnom kroz gradove glasi Prođoh Bosnom do granice, jer prije granice nema ni g od grada. Osim Tuzle i Banja Luke, malo će koji Sarajlija titulu grada priznati Bihaću ili, nekada, Prijedoru i Brčkom. A sve su to (bili) gradovi, sa svojom inteligencijom, urbanom dušom, pozorištima, koncertima, festivalima… Ipak, mislim da se u posljednje vrijeme ovaj stav Sarajlija mijenja nabolje.

Ne znam odakle ovakav stav dolazi, da li odražava neopravdanu, mangupsku samosvjesnost i samouvjerenost, ili, pak, ispod njega urla očaj obespravljenog age kojem su iza onog rata uzeli skoro sve, a koji sada gleda kako mu Sandžaklije razvoze i ono malo preostalog, pa jedino u šta se može uzdati i što mu niko ne može uzeti je ono malo sarajevskog identiteta. Nije meni krivo kada se Sarajlija ponosi onim što jeste. Krivo mi je kada, samo zbog toga, druge a priori smatra za niže od sebe i manje dostojne i ne trudi se da u životu išta postigne. Pa na kraju završi kao fukara.

Biti Sarajlija je mjesto rođenja, a ne univerzitetska diploma. Rodni list iz Općine Centar je, opet, potvrda lokacije rođenja, a ne svjedodžba o moralnom karakteru. Biti rođen na Jezeru znači biti cijepljen protiv dječijih bolesti, ne i protiv papanluka. Biti Sarajlija je nešto poput onoga što je onomad značilo biti pionir - obaveza da idem više i dalje od drugih. Ako ikada to što sam Sarajlija postane moja jedina odrednica, neka me neko dobro utuče i shorga niz Jekovac, k’o posljednju sarajevsku fukaru.

Umijeće Tersanja
<< 06/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
241486

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.