Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

20.05.2005.

Ovisnosti

Čitav današnji dan razmišljam o ovisnostima. Izgleda, postao sam ovisnik o razmišljanju. Što i nije neka pljačka, jer, kažu, ima od razmišljanja i boljih ovisnosti koje te mogu snaći.
Ovisnost je, kaže narod, kad se "navučeš na nešto", pa onda više ne možeš bez toga. Ako je tako, onda jedan poseban pozdrav za moje supatnike, ovisnike o zraku, vodi, hrani, snu. Eto nas, svi smo ovisni, i tačka.

Ima, onda, i ona biološka definicija, koja kaže da je ovisnost ne samo navlakuša, nego i osjećaj meraka koji te preplavi kada iz ventralnog tegmentalnog područja srednjeg mozga u nucleus accumbens stigne friška pošiljka dopamina takozvanim "putem nagrade". Ali, to je provjereno samo na pacovima, mada, vele, isto vrijedi i za ljude.

Onda, opet, postoji moralistička definicija. Ovisnost je, po njoj, slabost karaktera, ružna navika. Pa treba malo snage, malo izgradnje karaktera, vjere, šta li već, kako bi se ovisnost savladala, a ovisnik vratio pod okrilje društva. Izliječen. Tu se, s vremena na vrijeme, upletu i zakoni i ja ostanem zbunjen, jer mi, neovisno o ovisnostvima, više ništa nije jasno.

Najlakše je s onim, jednoglasno prezrenim, ovisnostima. Sa drogama. Heroin, kažu svi, ne valja. Ne valja probati, ne valja ga ni vikendom ni praznikom, a posebno je, kažu, gadno ako se navučeš. Društvo ti, onda, pomaže tako što možeš birati između zatvora, bolnice ili kolonije za odvikavanje, ako si sretan. Ili ulice i Bara, ako nisi. Ne bih ja bio ters kad ne bih pomislio - a šta ako bismo ovisnicima omogućili uredan shoot za doručak, ručak i večeru? Možda bi oni, kao takvi, onda mogli biti produktivni članovi društva, baš kao ti i ja? Možda i produktivniji, jer ako bi im podnevni shoot vezao za kakvu normu, heroinomani bi, uvjeren sam, na skali produktivnosti prešišali Japance i Koreance već trećeg podneva.

Situacija je dosta zamagljenija sa onim stvarima koje, kao, možeš malo, u društvu, ali ne valja puno. Kao alkohol, recimo. To već može vikendom i praznikom, može i kad se s rajom, i kad naša zamlja pobijedi, i kad naša zemlja izgubi... Ali, u neka doba ti neko kaže da si alkoholičar. Prešao si preko zamišljene crte i ko ti je kriv što je nisi vidio? Kao da je društvu važno što si alko-daltonist, genetski nesposoban uočiti crtu koju vidi sav ostali svijet (baš kao i pravi daltonizam, i ovaj genetski fehler pogađa mahom muškarce).

Najviše me zbunjuju dopuštene ovisnosti. Kao pušenje. Pušenje možeš i malo i puno. I možeš biti ovisnik koliko hoćeš, pa nikom ništa. Možeš se i hvaliti time, pa ne moraš strahovati od zakonske, kliničke ili moralne presude. Nego fino gledati reklame za cigarete na TV, pa onda zapaliti jednu. Pušenje je, po meni, paragon ovisnosti. Kristalno jasno i vidljivo, na dlanu izloženo istraživanju. Sa pušačima očas vidiš kako se tipičan ovisnik ponaša: kako poriče svoju ovisnost; kako temeljito traga za cigaretama kad ih zafali; kako ne može izdržati bez njih, pa sve ostalo stavlja na stranu, da bi se zapalilo; kako bezupješno pokušava prestati; kako mu je pušenje važnije od svog, tvog i zdravlja njegove djece... Pošto pušači nastupaju bez uviđavnosti i obzira, tako se treba i postaviti prema njima. Bezobzirno, militantno. Đonom. A sve u svrhu dobre zabave.

Postoje ovisnosti koje, u stvari, nisu ovisnosti. Kao ona s kojom se hvali pola mahale - ovisnost o kafi/kofeinu. Te ovisnosti, barem naučno, nema. Mada će ti nauka priznati da te drma kriza kad dva dana ne saliješ fildžan crne. Pa ti sad lupaj glavom kako može biti kriza bez ovisnosti. Eto, može. Šta tek reći za "ovisnost" o netu ili blogu? Koju bi smo onda mogli nazvati oblogavanje (ljubaznošću Fione Anonymae, var. Croaticae). Kako god bilo, manje sam pametan, nego kad sam počeo sa ovim razmišljanjem. Što je jasan dokaz da ovisnosti škode zdravlju i pameti u svakom obliku.

U jedno sam, ipak, siguran. Znajući ljude, ništa im ne vjerujem kad kažu da su ovisni o ovome ili onome. Lažu. To je samo krinka. Oni svoje prave ovisnosti kriju daleko od tuđih očiju, kao zmija noge. Kao i ja svoje. A moje su ovisnosti tamnije od čokolade. I vrelije od sunca.

Umijeće Tersanja

OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
243379

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.