Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

17.05.2005.

Heia, Norge!

Jučer je u mome kraju bila parada norveške zajednice. Kao što to obično biva u takvim prilikama, ulica je zatvorena, diskretno okićena i raščišćena od vozila; sjatio se vaskoliki svijet moje mahale, što norveški, što nenorveški, da isprati i ovu paradu.

Došle su bakice, bijelih kosa i rumenih lica, odjevene u nošnje živih boja i sa još življim kapicama. Došli su i njihovi sinovi, uspješni direktori i privatnici, pola njih u odijelima, a pola, vala, u kiltovima, mnogobrojna dječica, svi sa ponekim ispletenim šarenim detaljem koji krije rune ili otkriva boje i slog norveške zastave. Pozdravljala se rodbina i prijatelji, svirale se gajde, iz naftalina se vadio bokmål.

Parada kao parada, bude njih svako malo, od naroda sa svakog kontinenta, ali ova mi nešto upade u oko i zadrža se u mislima. Prvo, ovoj fali forza, ona sirova životna snaga, koja prosto kipti na sve strane kada krenu paradirati Portorikanci i drugi otočani, pa čak i Talijani i Irci. Nema osmijeha na usnama, ni spontanog plesa koji zanjiše i staro i mlado kad god prolazi muzika.

Nema ni haosa koji nastane prije i poslije parade kada iz bezbrojnih kola vihore zastave, a pjesma i piva plave ulice. Tek sam na jednom mjestu ugledao par auta, iz kojih su, zacakljenih očiju, mladići nemušto naricali neku norvešku narodnu (ja znam samo one od A-Ha). Valjda su mlađahni Torben i Rune popili malo više, ufurali se da su Hogari, pa ih ponio neki njihov, norveški dert (nor-dert). Ne znam o čemu govore te pjesme, niti za čim Norvežani puštaju suzu; možda za fjordovima, sivim nebom i bakalarom. Ali kako god, vidim: stala je norveška krv u ovim krajevima. Niti teče, niti ključa, tek pomalo, hladno hibernira. Drugi su pustili korijenje, ojačali; Norvežani se utopili i možda za koju godinu ove parade više neće ni biti.

Druga stvar koja mi se poigrala s mislima bijaše neočekivana spoznaja o Norveškoj kao iseljeničkoj zemlji. Prije nekih stotinjak godina, čak i manje, i Norvežani su, eto, išli za boljim životom, ostavljali Trondheim i Lillehammer i ko zna koje još selo, tragajući za srećom i boljim životom. Ni njih majka Norveška, kao ni nas majčica Bosna, nije mazila, niti obasipala izobiljem, već davala ono najnužnije, pa onda - pravac u svijet. Ostavljale su se stare majke, sestre i mlađa braća, suza se kriomice brisala i odlazio je Erik, baš kao danas Emir, da osvoji i iskruži za sebe parče sreće.

Shvatim da nema velike razlike između nas i Norvežana, osim malo u vremenu. Možda će tako i Bosnu krenuti, sine mi kroz glavu. Možda. To ne znam. Ali sigurno znam da mi više ni jedan Sjevernjak nema šta spočitati kad zapjevam, popijem i razbijem. Jer, brate, kad smo u istoj situaciji, i oni pate isto kao i mi, samo nekako nemušto. Ne znaju oni to doživjeti, pokazati, niti opisati. Samo znam da ih drma.

Zato je bilo otriježnjujuće iskustvo gledati jučer tu norvešku paradu.

Umijeće Tersanja

OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
243379

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.