Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

28.04.2005.

(Re)Formatiranje raje

Vjetar života nas je rasijao na sve strane. Tako to obično biva za ljudskoga vakta, ne završiš sa onima sa kojima započinješ, ali je vjetar koji je nas poduhvatio puhao snažnije i krvoločnije no inače, pa se, evo, do danas presabiremo, dok otiremo prašinu sa ramena, kao poslije iznenadne pustinjske oluje.

Kada si mlad, vrijeme je blago prema tebi, a ti prema njemu okrutan - žuri ti se, bez zastajkivanja i misliš da će ono što imaš trajati zauvijek. Poslije tek shvatiš kako je sve tako krhko, tako prolazno, ali vrijeme tada okrene karte za kockarskim stolom, zavrti godine i odnese sve tvoje grabeći pohlepnim rukama, uz neizbježnu cigaru u kutu usana i zlatan zub u krezavom osmijehu.

Ja sam svoju raju skupljao kao kamičke za mozaik, gledao kako mi se uklapaju, pa ako nisu, kamičke bacao nazad, a ako jesu, čuvao ih kraj srca da jednom to sve uklopim u neku svoju sliku. Vjetar me uhvatio sa njedrima punim kamičaka, bez nekog čvrstog rama za mozaik, i sve mi, sem par, istrgao i raspuhao. I tako od mog mozaika ne bi ništa.

Onda sam se, u neka doba, otisnuo i ja i pobacao ono što mi je zaostalo u džepovima. Došao u novi svijet. Našao novu raju. Istina, nije to Moja raja, ali je Dobra raja. Dan za danom, mjesec za mjesecom, i ja shvatim da prolazim kroz nešto što zovem formatiranjem raje.

Nismo se znali otprije, što mi se danas čini nemoguće - išli smo u iste škole, izlazili na ista mjesta, znali iste ljude, činili slične zulume, ali eto, nismo se znali. Zato smo dobro protabirili prošlost, tražili zajedničke uporišne tačke, zajedničke metafore i od toga pravili potku, okvir za naše druženje.

Svaki put kad bi se našli skupa, pričali bi o prošlosti, svako o svojoj, upijali jedni od drugih i ona je tako postajala zajednička. Malo smo pričali o sadašnjosti, o stvarnosti. No, ipak bi, s vremena na vrijeme, sadašnjost i stvarnost ulazile u naše živote, isprva nenametljivo i tiho, a kasnije uz grohotan smijeh. I tako smo, gotovo neprimjetno, u našu potku upleli šarene niti prijateljstva, izgradili našu malu historiju, našu privatnu metaforu.

Danas, kada se nađemo, ne pričamo skoro nikako o prošlosti. Uglavnom se bavimo onim što nam se sada dešava. I nosimo se s tim. Sve češće, primijetim, u priču nam se uplete budućnost. To mi je posebno drago.

Sa svojom starom rajom sam, opet, izgradio neki virtualni okvir, pa hranimo prijateljstvo žicama i cjevčicama, ventiliramo aparatima, nadajući se trenutku kada ćemo moći pustiti ga da prodiše punim plućima. Dogodi se, ponekad, da zapušu povoljni vjetrovi i sastave silnu mi raju sa svih strana - i staru i novu. I baš zahvaljujući spretno upletenim nitima potke, bekrajnom strpljenju i vješto skuckanom okviru, desi se da se moji kamičci, barem na jednu noć, uklope u predivan mozaik.

* * *

"Hej, filozof!" - prekida me Alfie - "Evo sam ti formatir'o kompjuter."

"Šta si uradio!?" - zabezeknem se.

"Očistio ga k'o suzu." - isprsi se on - "Sad možeš sve fino ispočetka. Da se ne patiš."

"Ama, Alfie!" - očajavam - "Pa sve si mi obrisao! Šta ja sad da radim? Vidi kompjutera! Kao da ga je tajfun opustošio!"

"Ma nema frke." - samouvjeren je Alfie - "Baš sam negdje čitao, ako te odnese vjetar, samo triput lupiš petama i odmah se vratiš kući."

"U Sarajevo?" - upitam, u nevjerici.

"Jok" - odvraća on - "U Kansas."

Škrgućem zubima dok sjedam za kompjuter i kucam:

C:> format Alfie:

Umijeće Tersanja

OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
241478

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.