Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

26.04.2005.

Prelude to a dream

Alfie živi na posljednjem izlazu za Brooklyn. Baš prije golemog mosta koji, učini mi se ponekad, a posebno za tmurnih i maglovitih dana, vodi u Nebo. Njega Alfie pješice prelazi svake subotnje večeri, iz meraka. Alfie živi u sjevernom Londonu. Uzvere se na Archway preko ograde, gleda City i St. Paul's u grimiznom sutonu, a onda skače na crvene dvokatne autobuse što mile na Highgate, strašeći bukom bakice i zamišljene činovnike. A on se, šejtan, grohotom smije. Truly, madly, deeply.

Alfie boemske ljetne noći provodi u Ortaköy-u, ispod Bosforskog mosta, ispijajući čaj i zavodeći strane studentice pitkim lažima. Priča se da ga je jednom vidjelo i u tajnoj pušionici opijuma na katu, ali on moje upite uvijek mudro odšuti. Nije mu mrzak ni Pont Neuf, ni Lanchid, ni Karlùv most. Očito, Alfie voli mostove. Obilazi ispod, iza i preko njih, zagledajući ih sa svih strana. Gdjegod ima priliku, otisne se na bungee-jumping bez gumene kanafe. I zato uvijek kasni.

A ja? Ja živim u snovima. Mada od njih ne mogu živjeti. No, ja svejedno otvaram svaki puta kada Hypnos i Morpheus, otac i sin, pokucaju na moja vrata. I uvijek znam kamo me vode. Istresu me negdje na Sedreniku, baš kao iz kombibusa, i ostave da lunjam kroz mahale. Ili priječim kroz bašče, kako mi ćeif. A meni ćeif da gledam samo sa Vidikovca, dišem samo na Podhrastovima, pijem vode na Topliku, ašikujem s curama uz Darivu, onda ih ljubim na Wilsonovom, dok krošnje pucaju od lipovog cvata, a mi mrzimo svaki par farova što prozuji i virne nam u čaroliju poljupca.

Za toplih ljetnih večeri gledam tako u snovima Bibilioteku, Vijećnicu, sa prozora svoje sobe. Gledam je tako dok iz nje suču prvi plamenovi, dok zvijezde od srama blijede spram crvenog žara knjiga, a u ustima ćutim tragove olova davno utisnutog u papir u maloj židovskoj štampariji u Beču... Gledam, a san mi se pretvara u noćnu moru. A ja ne mogu ništa, jer više nisam gospodar svoga sna. Samo sporedan lik.

Ponekad se probudim. Preznojen, idem prebrojati svoje knjige. Pomilujem ih pogledom i onda utonem u blaženu tupost i utrnulost, do zore. Ponekad se ne budim, već gorim tako do jutra. Onda ustajem, nesvoj, čovjek-mašina koja se sprema na posao i želi da više ne sanja. Sve mi se čini, sretniji sam ako ne sanjam.

* * *

Neispavan, neobrijan, čekam Alfie-ja po ko zna koji put. A on kasni, kao i uvijek. Konačno se ukaže, i on neispavan, ali raskalašan, raspoložen, natopljen razvratom i jeftinim vinom.

"Alfie!" - bunim se - "Svaki put te čekam. Ne mogu više. Ubit će me ova čekanja."

"Ma jok, buraz." - razuvjerava me on, tapšući me po ramenima - "Kakva pusta čekanja! Ubit će te sjećanja."

Mrzim ga što je u pravu.

Umijeće Tersanja

OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
241478

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.