Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

23.04.2005.

Otvaranje vena

Godinama, decenijama, mogao bih reći, držalo me neko strahopoštovanje prema pisanju. Bjelina papira i ekrana je, poput bijele krave u Indiji, zračila za mene primjesama svetosti, pa bi skrnavljenje bjeline, postavljanje mojih tamnih crta i tačkica po njoj, gotovo predstavljalo svetogrđe. Osim ako nisi Pisac. Ili Pjesnik.

A ja ne bijah ni jedno. Ne bijah članom tog reda odabranih kojemu je bilo dopušteno igrati se riječima, kockati se rečenicama, slagati poglavlja ili nizati stihove. Ne bijah, jer sam znao da me mašio Čarobni dodir, onaj koji čini da iz slova istalimo tugu, ljubav, radost ili očaj, onaj kojim se iz ljudi izmamljuje osmijeh ili natjeruju suze na oči. Bio sam dovoljno nadaren da znam prepoznati taj Čarobni dodir na papiru, i dovoljno svjestan da znam da ga nemam u sebi.

I tako sam ja ostavio Bjelinu. Kao snjegovi na nedostupnim planinskim vrhuncima, bila je čista, uzvišena, netaknuta i nedokučiva. I daleka, za mene.

Sad, nije da ja nisam pisao. Ovako nestašan i radoznao, igrao sam se s riječima na svakom koraku, što na papiru, što na jeziku, što samo u mislima. No, bilo je to uglavnom pisanje niže vrste, uvijek s nekom jasnom svrhom, pisanje u kom su riječi bili samo glasnici i nije im bilo dopušteno zastati uz put i poigrati se u potoku simbolike ili se najesti šumskog voća - alegorije, metafore, hiperbole, elipse...

Tako sam ja pisao zanatski, kuckajući poput Zije iz Kazandžiluka, precizno, vrijedno i po kalupu. Godine su se potkrale, nanizale i iz dana u dan se moglo čuti moje jednolično, odsutno kuckanje. Izlazilo je štošta iz te moje male radionice, ali ništa, niti jedan list papira što bih ga mogao uzeti u ruke i staviti na srce kao nešto Moje.

Kako i kada se prelomilo, to nikada neću znati. Nekoliko puta sam potajice, da niko ne zna, stavljao bjelinu pred sebe, gledao je, gledao... i potom sklanjao na stranu. Nisam znao kako, nisam znao šta, nisam znao kome, niti vrijedi li. Birajući mislima riječi, baš kao nožem mjesto gdje ćeš zarezati kožu, nisam mogao pronaći ono najpogodnije. To mjesto ni do danas nisam pronašao.

Ali sam ipak zarezao. I poteklo je. Baš kao iz rane krv, tako iz duše teče nešto toplo i gusto i razljeva se po papiru. I ne boli. Poslije onog prvog reza, ne boli. Samo teče. Ja gledam kako teče, i bilježim. I ne marim više kakvo je to što pišem. Ovo je moja Duša na papiru pred očima i hoću malo da je gledam, da je upoznam.

Valjda, poput tijela, i duša ima neke svoje vene, pa moraš paziti kako ćeš zarezati. Ako posiječeš plitko i površno, izaći će par kapljica i onda prestati. Ako zasiječeš naglo i duboko, šiknut će iz tebe snažno i obilato, možda ti sva duša iskrvari. Izgleda da treba naći neku finu venu i otvoriti je nježno i polako (i vene znaju biti bojažljive) i pustiti da iz nje ide. Polako, neminovno.

Ne znam šta sam ja to zasjekao, ali evo već neko vrijeme iz mene ide. Ni previše, ni premalo, baš onako - taman. Ne znam do kada će trajati i nije me briga. Ovako mi je sasvim lijepo. Možda je ovoj Duši i trebalo jedno puštanje krvi, ko zna?


* * *

"Alfie!" - prenem se ja iz ovih dubokih misli - "Šta radiš to?"

"Ništa, ovaj..." - pravda se - "Čitam to što pišeš."

"A šta ti je to u ruci?" - pitam ga dok krije ruke na leđima.

"Ma ništa." - keseri se.

"Hajde, pokaži!" - insistiram ja.

"Ma evo." - gleda me stidljivo dok iza leđa vadi ogromnu britvu - "Htio ja malo da ti pustim krv, da bolje pišeš."

Od jutros je Alfie zaključan u kupatilu. Lupa na vrata i moli me da ga pustim vani. Bez britve.

Umijeće Tersanja

OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
241487

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.