Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

20.04.2005.

Blogistička podrška

Uh, mrzim! Mrzim kad me ovako prenu iz gegajućeg, samodopadnog toka misli i ideja i kada se moram baviti nečim što mi nije ni nakraj pameti. No, ljudi su ljudi, a još se nije rodio ko bi tersu ugodio, pa sve mislim da je sada dobar trenutak, kao i bilo koji drugi, da se razračunam sa nekim stvarima.

"Neću mašinku, Alfie" - kažem. Alfie sklanja mašinku.

Dobro, priznajem, mislio sam o ovome pisati jednom, samo nisam znao kada. Niti kako. Zato ispada ovako. Naopako, na brzinu, naglo, kao i uvijek u životu tersa. Želim se obratiti ljudima koji ovo čitaju, a stvarno ne znam kako.

"Hej, ljudi, vi koji ovo čitate?" - predlaže Alfie. Niječem glavom.

Jesam ters, emotivno prikraćen, i gotovo mi je nemoguće izraziti neke finije, filigranske misli, ali želim reći da sam itekako svjestan ljudi koji ovo čitaju. Ovo što pišem, pišem iz vlastitog ćeifa i inata (nekad oboje), ali ne mogu zanemariti činjenicu da poneko ovo pročita i ostavi svoje mišljenje.

Eh, sad, poteško mi je to prevaliti preko prstiju, ali drago mi je da se vama koji čitate ponešto od ovoga i svidi.

O svome životu i onome što mi se u njemu dešava, ne pišem iz nekoliko razloga. Prvo, ne osjećam potrebu. Drugo, u mom se životu ionako ne dešava ništa što bi zavrijedilo pažnju izvan kruga ljudi koje poznajem. Držim da od života imam sve što mi treba pa ovo ne pišem zato što sam gladan pažnje i ljubavi (mada ovog potonjeg, čini mi se, nikada neće biti dovoljno).

Treće, zbog prirode posla kojim se bavim od mene se očekuje stanovita diskrecija. Četvrto, jako poštujem privatnost ljudi, kako onih iz svoje sadašnjosti, tako i onih iz svoje prošlosti, a isto očekujem od njih. Ako ikako nekoga pominjem, pitam za dozvolu kad god sam u stanju. O mrtvima sve najbolje (pošto njih ne mogu pitati, mada Alfie tvrdi da i to može izganjati).

Divim se ljudima koje stvari olako stavljaju na ekran, za dosta njih ne znam jesu li doista jako hrabri ili samo jako nepromišljeni. Šta god od to dvoje bilo posrijedi, sa takvima se ne družim. Previše držim do prijateljstva da bih se pitao hoće li ono što kažem u raji večeras, koliko sutra čitati neko nepoznat na drugom kraju svijeta.

Peto, mislim da su ljudi barem u ovome mediju blogorođeni jednaki i da je krajnje neukusno razmetati se materijalnim stvarima i pukim činjenicama ne bi li se dodala vrijednost vlastitoj psihi i štivu koje iz nje proizilazi. No, svi imamo svoje razloge i svoje demone koji nas tjeraju da pišemo. Ja, osobno, volim čitati ljude koji mi na površinu ekrana izrone pokoji biser iz svoje bogate nutrine i ostave ga nenametljivo, da pokupi ko naiđe. Pa ko naiđe, naišao je.

"Šesto..." - nastavlja Alfie - "Nije ti mrsko pisati o meni, a nikad me ne pitaš za dozvolu!. A rek'o bih vala i da si paranoidan i da pretjeruješ."

"Alfie!" - sablaznim se ja.

"Sedmo!" - ne da se on smesti - "Ima da pišeš o meni i dalje, jer ako ti nečeš, ko če?"

"Kad malo razmislim, u pravu si... mada sam siguran da bi se našla neka dobra duša." - pokušavam ga odobrovoljiti.

"Dosta o tome!" - siječe me on - "De sad komentare!"

Ah, da, komentari. Svakako da ih čitam, ali u principu na njih ne odgovaram. Oni ne pripadaju meni. Ono što ja imam za reći, kažem ovdje. Ipak, ne mogu sakriti zadovoljstvo činjenicom da ne nalazim glupih komentara ispod svojih unosa. Pripisujem to činjenici da ovo malo škrabanja čitaju ljudi koji su pametniji od mene. Ne znam čime sam zaslužio tu sreću, ali cijenim to.

Također, smatram da komentari ne služe za prepisku. U tu svrhu koristim e-mail. Ovaj čudni, sa lijeve strane. Uh, jesam ters, znam.

I na kraju, svima koji su mi pružili i pružaju nesebičnu blogističku podršku želim se od srca zah... uh, ma šta se ovo zbiva sa mnom!? Zar me je ovo Alfie iznevjerio!? Gdje mi je tersluk!?

"ALFIEEE!?" - ječim u očajanju.

Alfie se vraća iz kuhinje sa ustima punim Nutelle i upitnim pogledom u očima.

Hm, sve je ipak u redu. Dakle, gdje smo ono stali? [b]Aha, haj'mo razlaz, svi vi koji ovo čitate!

Vas oboje![/b]

Alfie baca peticu...

Umijeće Tersanja

OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
216592

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.