Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

07.04.2005.

Naricanje sudbine

Švrljam pokatkad po ovom blogistanu i načas mi se učini da se na njega sjatila svekolika naricateljska zajednica, od Hekube do Werthera, sve sa Tomom Zdravkovićem i Mišom Kovačem u dvoglasju. Pogledam kroz prozor, vani proljeće, a po monitoru mi ljudi nariču na sav glas (moram utišati i zvuk i boje), umjesto da se plode i množe i na ine načine uživaju u životu.

Nije valjda da je život toliko crn? Koliko ja znam ljude - nije. No, opet... KOLIKO ja to znam ljude? Koliko puta se neko ubije i ja zamišljeno kažem: "Ne bih mogao ni pretpostaviti."? Koliko puta neko u trenu iskasapi vlastitu familiju i tri slučajna prolaznika pride, a izbezumljene komšije poslije jecaju na TV: "A bio je tako fin i staložen komšija.."? Onda, haman, ne znam. Ni druge, ni sebe. Ne dovoljno.

No, opet me iznenađuje tolika količina bola, tuge, samoprijezira, patnje. I ne znam kako se sve to nađe na uvid meni. I tebi. Možda ljudi samo odražavaju svoju unutrašnjost, samo se izražavaju, opisuju ono sto osjećaju, bez ikakvog motiva. Ali, ja ne vjerujem u ta reflektivno-ekspresionistička sranja. Mi smo životinje sa motivom. Uvijek.

Jedan od mogućih motiva je želja da se duša, poput tijela, olakša. Riješiš se svog shita i onda veselo nastavljaš dalje kroz dan. Samo, u tom slučaju, trebao bi neko da povuče vodu. Ili izbaci smeće. Kroz prozor. To se, eto, ne dešava, već tuga i mizerija naprosto kipte po blogovima.

Možda, s druge strane, blog predstavlja tvoji emotivni portret, Doriane (u narodu poznat i kao Massimo). Onda se blog pati sa tugom i nesrećom, ne bi li ti ostao neukaljan i vedar. Slika i zapis postaju sve grozniji i iznakaženiji, a ti jednako bijel i emotivno poletan. Hajde, ako je tako, i to bi bilo nešto. Pogledaj u ogledalo, pa mi javi.

U treću ruku, ljudi možda samo žele da ih neko čuje, razumije, obodri. Svako ponekad posrne, što tijelom (ako je klizavo), što duhom (opet ako je klizavo) i svako ima pravo na ruku pomoći i tapšanje po ramenu. Samo, ako to posrtanje traje iz dana u dan, onda čitanje o tome postane pravo naporno.

Posebno, ako u četvrtu ruku (Alfie-jeva desna), izljev tuge ne dovodi do njenog smanjenja, vec beckovski predvidivo, do njenog umnožavanja. I tako se tuga, nošena germom linkova, rasprostire sa bloga na blog, pa onda sa bloga na druge ljude. Onda bi, gluho i daleko bilo, mogla preći i na mene. Pa da mi se naricanje pretvori u sudbinu. E, da se to ne bi desilo, poduzimam odlučne mjere. (Alfie već obukao uniformu Civilne zaštite.)

Prije svega, svako ima pravo na dva crna unosa mjesečno (žene i tri), ali ništa preko toga. Ko pretjera - ja ga ukidam. Sa svoga ekrana. Ne možeš ti pljuvati po sebi, pa onda očekivati da drugi to ližu. Jedino ako iskreno priznaš da se samosažalijevaš i još u tome perverzno uživaš... e, onda možda razmislim. A razmisli i ti - čemu naricati sudbinu? I dokle možeš ići nadole?

"Dotak'ooo sam dno životaaa... But I still haven't found what I'm looking for" - dere se Alfie, klikajući po kompjuteru.

"A šta si tražio?" - pitam ga ja.

"Ma karte. Za koncert" - kaže Alfie.

"Hmmm. Za kada?" - pitam ja.

"Za nedjelju" - odvraća Alfie, ne skidajući pogled sa ekrana.

"I, ima li šta?" - pitam s nadom da bi moglo biti nečeg novog.

"Ma ništa." - razočarano kaže Alfie.

"Znači, opet ništa. Ah, još jedna ista nedjelja." - razočaran sam i ja.

"Jeb' ga" - slaže se Alfie, pa zapjeva: "Prokleta je ovaa nedjeljaaa!"

"Jašta, moj Alfie" - složim se i ja: "Sunday, bloody Sunday."

Umijeće Tersanja

OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
215158

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.