Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

28.03.2005.

De Tersium Nihil Nisi Bene - Pars Secunda

Poslije nekih godina pozove mene dobra vila koja mi je pomagala da, s vremena na vrijeme, ovim ili onim poslom, posjetim rodni kraj i kaže da je našla vilenjaka s kojim se namjerava skrasiti i da bi mene vrlo rado vidjela na svom vjenčanju.

Kaže vila kako će se ići udavati u vilenjakovu zemlju i kako će biti malo njenih zvanica, pa bi svakako voljela da ja, među odabranima, "pojačam" njenu stranu. Uspuha ona tako meni u jedra vlastite veličine i nostalgije, te nošen tim dobrim vjetrovima i drugim, sebičnim razlozima, doplovih do rodnog kraja usred zime i usred svadbene procesije.

Osvrnem se malo, upoznam ljude, sretnem stare prijatelje iz dalekih krajeva, ponesu nas priče iz davnina... sve dok ne ugledah nešto što me natjeralo da protrljam oči. Gledam vilu, gledam vilenjaka, gledam kumu... kad ono - kuma Mojca! Dolazeći još uvijek sebi, shvatim da sam dosta dugo izbivao iz ovih krajeva, da se ljudski odnosi mijenjaju i razvijaju, da su vila i Mojca postale, ispade, veoma dobre prijateljice, i da je Mojca garant, poput svih drugih tersova, negdje ispod grube vanjštine (ali veoma, veoma duboko) mila i draga osoba. A i izgledala je puno opuštenije i zadovoljnije ovaj puta.

Sve se to lijepo posložilo i sleglo, ja poslao Alfie-ja na spavanje, pa smo dalje svi fino uživali u programu obaveznih likova. Čak sam se i ja, tradicionalno namrgođen i ukočen, uspio opustiti, proveseliti, pa i zaplesati.

I tako se u jednom trenutku, obnevidio od plesa i vinskih isparenja, nađem vis-à-vis sa Mojcom. Što zbog radosnog povoda, što zbog dobrog provoda, počnemo Mojca i ja pričati, isprva oprezno, potom malo srdačnije. Kad smo tako iskomentirali vjenčanje, ispitali se za zdravlje i međusobne poznanike, nastane jedan trenutak malo neugodne tišine, koji Mojca prekine riječima: "Znaš šta... Sjećaš se ti onog vašeg seminara prije par godina?".

"Naravno da se sjećam, Mojca, kako bih ONO mogao zaboraviti" - odvratim ja.

"Eee" - nastavlja ona - "Ja sam tada bila u nekoj jako lošoj fazi u svom životu."

"Nije valjda!?" - kažem ja, gotov sakrastično.

"Ama, jeste" - zanemari ona ovu moju strijelicu, te nastavi - "Bila sam nezadovoljna sa svim: poslom koji me gušio, ljudima s kojima sam radila, ma sve me nekako bilo pritislo."

"Ali" - tu joj se lice ozari osmjehom - "Onaj vaš seminar je meni promijenio život. Poslije toga sam skontala šta hoću, našla novi posao, sad mi je predivno, odlična mi je ekipa, radim sve što volim, puno putujem... eto baš ove sedmice su mi dali da pokrivam novo područje, pa idem tamo. Pravo sam sretna! Molim te, pozdravi M ako ga vidiš i zahvali se i njemu za sve."

"Iskreno, Mojca, ne znam šta da ti kažem..." - krene iz mene - "Ali, pravo mi je drago da ti dobro ide i, najvažnije, da si sretna. Naravno, pozdravit ću M kad ga vidim i... nema na čemu."

Tu se naš petominutni razgovor završio i ja sam otišao za svoj sto, pomalo zatečen. Čudno je to kad tvoje riječi, savjeti ili postupci imaju takav uticaj na tuđi život. Pomalo opijajuće, pomalo zastrašujuće. Nikada nisam volio davati savjete, u ovom slučaju ga nisam ni dao, ali eto, neko je iz mojih riječi izvukao nešto pozitivno i u svom životu napravio promjenu na bolje.

"Barem je sve dobro ispalo" - zaključim ja svoj kratki nečujni monolog i pridružim se društvu za svojim stolom. U slijedećih pet minuta je razgovor bio zaboravljen, mada me je jednom ili dvaput probolo ono moje "Ne znam šta da ti kažem..." Jeste da sam ters, ali opet mi to nekako zvučalo iskidano iz konteksta. Zašto li sam to rekao?

Do pred jutro sam već definitivno sve zaboravio, uključujuči skoro i vlastito ime. Slijedećih sam par dana proveo dolazeći sebi i svojoj (novoj) kući. Dogovarao sam susrete sa ljudima koje je zanimalo kako je sve proteklo, prebirao u sebi priče koje ću im ispričati, a onda je u četvrtak zazvonio telefon.

Dobra vila mi je, kroz suze i jecaje, rekla da je Mojca taj dan poginula. Išla je obići nova područja koja su joj dodijelili i kojima se toliko radovala i negdje na cesti ju je sačekalo... Direktno, neopozivo, nepopravljivo.

Baš kao sa glupog seminara, Mojca je izjurila iz života...

Ja i dalje ne dijelim savjete. Tersovima i netersovima jednako. Isto tako, znam da sve što kažem i uradim na neki način može imati uticaja na druge ljude. Kakav će on biti i do čega će dovesti, nije u našim rukama. Ni leptir ne zna šta se može desiti kad zamahne krilima.

Pitam se ponekad, da li sam mogao nešto reći ili uraditi... da li se nešto moglo promijeniti. Sumnjam, iako pravi odgovor nikada neću znati. Ali uhvatim sebe kako razmišljam o tome. Ta razmišljanja obično završe sa:

"Draga Mojca, ne znam šta da ti kažem..."

28.03.2005.

De Tersium* Nihil Nisi Bene - Pars Prima

Te se godine tek odselih u tuđinu i bijahu moje veze sa rodnom grudom dosta jake. Dijelom sam uma i povećim dijelom srca još živio tamo, pa sam objeručke prihvatio prvi poziv da, zbog nekog posla, malo navratim. Uzelo je mene da raju učim stress managementu (dati tersu to u ruke je kao uzeti piromana da podučava tehnike gašenja vatre) i ja se preko noći zatekoh kako vrijednoj grupi neimara građanskog društva vazim o opuštanju, meditaciji i sličnim nesvrsishodnim aktivnostima.

Iako sam o tome znao malo ili gotovo ništa, dijelio sam tegobni posao sa M, koji je jogom i vođenom fantazijom mogao do Sudnjega dana. Uostalom, znao sam da je ljude trebalo samo malo potaknuti, navesti da pričaju, a onda imati strpljenja i snage slušati ono što im je na srcu, pa će tri dana proći dok dlanom o dlan.

I tako mi zavrtismo rulet emocija, raja počeše podizati uloge, poneko pusti koju suzu, a poneko isplaka i cijelu kišu. Sve je to spadalo u rok službe i dalo se rutinski privesti kraju, samo su sa jedne od stolica postavljenih u krug počeli stizati sve glasniji i glasniji protesti.

Mojca, kako se zvala sjedilica na toj stolici, je svoje negodovanje uvijek izražavala ljutnjom. Nekim čudnim putem je sve emocije pretvarala u nezadovoljstvo i to jasno stavljala do znanja, prekidajući M i mene svakih par minuta zajedljivim primjedbama. "Uh, koji ters" - prošlo mi je kroz glavu.

Naposlijetku je Mojca ustala, izjavila kako se njoj "ovo ništa ne sviđa", kako joj je "dosadno", i kako ona smjesta "mora izaći". Uzalud je M objašnjavao kako dosada nije autentično osjećanje, kako uvijek predstavlja znak otpora prema nečemu, kako bi se time mogli malo pozabaviti... Mojca je poput strijele izjurila pored nas i otišla se duriti i otpuhivati pred zgradom.

Mi smo nekako skrpili situaciju i nastavili do pauze, na kojoj na se Mojca obavijestila da joj je ovo "gubitak vremena" i da će "razmisliti hoće li ostati do kraja". Uto sam i ja aktivirao Alfie-ja i hladno je obavijestio da ćemo "o tome za vrijeme sesije", a onda, kada je pauza završila, pred svima još hladnije rekao da će "Mojca razmisliti i donijeti po sebe najbolju odluku", stavivši jasno do znanja da je nećemo nagovarati da se, poput ljutitog djeteta, predomisli, i prešao na drugu temu.

Mojca se, namrgođena, odlučila da ipak ostane i preostala je dva dana provela uspuhujući i uzdišući poput ježa, ali se uljudno i pristojno ponašala, pa smo sve priveli kraju u nekoj podnošljivoj hladnoći. Ona je na kraju rekla kako "ništa nije naučila ni postigla" i kako su joj ta tri dana bila "bezveze". Rastanka se više ne sjećam, ali izvjesno nije bio srdačan.

Znam da je poslije izvjesnog vremena Mojca svraćala do grada do kojeg sam živio, moj formalan poziv da se javi je jednako formalno zaobišla i ja sam zaključio da sa tersovima ovakve vrste ionako ne treba imati nikakvog posla.

Otada su prošle godine.

* Za potrebe se ove priče ters deklinira po drugoj deklinaciji latinskoga jezika.

Umijeće Tersanja
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
238213

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.