Umijeće Tersanja

Zašto svraćati ovamo, kad možeš otići na Tersaonu?

27.03.2008.

Bez naslova

empty-house-1.jpg“Možda sam trebala nazvati”, pomislila je zureći u tamne prozore: “Kasno je, a i odveć je vremena prošlo… Prokleta impulsivnost. Prokleta… Bože, samo se ja mogu uputit u sjeverne krajeve bez kaputa…” To je vjerovatno bio odlučujući momenat da uđe u zgradu, stiskajući onu tanku jaknu oko sebe. To, i činjenica da nije imala novaca za hotel. Zgrada je bila sablasno tiha za ovaj grad. Možda stoga što je radni dan, možda što je ponoć već prošla. Zastala je pred vratima i grčevito stiskala ključ u ruci: “Ne bi mi dali ključ da ne žele da dođem. Zar ne? Rekli su bujrum, kad kod ti bude trebalo… Prošlo je vremena… Možda su promijenili bravu. Kasno je. Ponoć je prošla” Već se počela okretati, kad joj se ona prokleta riječ opet usadi u mozak:

 

“Deložacija.”

 

Polako, bojažljivo, otključala je vrata, povukla za sobom ono koferče i ušla u mračni hodnik. Sablasna tišina. Tek što je par koraka napravila kad joj se lice sudarilo sa paučinom. Vrisak je prekinuo tišinu tek na momenat. Dok je proklinjala svoje iznenađenje nad malo paučine i ponavljala u sebi besprijekorno uvježbanu rečenicu: “Samo par dana, dok se ne snađem,” shvatila je da niko ne izlijeće iz mračnih soba.

 

Dalje »

 

by Teta Ela

12.02.2008.

I to mi je neki život

drugTonem u duboku prazninu. Riječi postaju stvari preteške da se jezikom postroje u red. Soba, krevet i Džemila postaju neizgovorene riječi, pojmovi u mojoj glavi. Tišina se pretvara u buku, saobraćajna gužva sa Južne magistrale se pretapa u tišinu. Na kraju, sve je ništa. Ništa je sve.

Dario nije bio kod kuće. Mobitel mu je bio isključen. Znao je da sam u krizi. Nije znao da sam nabavila novac. Pa sam nazvala Bojana.

”Bojane, imam pare. Samo jedan mali gramić mi prodaj, molim te.”

”Dužna si mi dvadeset maraka. Da nemaš ono dijete, ubio bih te. Još imaš obraza da me zoveš. Oprosti. Zaboravio sam da si narkomanka, jebote. Narkomani nemaju obraza.”

Ponižavao me je. Dileri ti uvijek to rade. Znaju da te imaju u šaci. Zato, valjda, što i njih neko ima u šaci. Dio smo prehrambenog lanca koji tako funkcioniše. Ali ti uvijek na kraju prodaju gudru, jer je to ono što rade. Jer imaju heroin koji treba zamijeniti za novac. Zato. Ne možemo jedni bez drugih.


Dalje »

 


by Bosanscki

26.01.2008.

I'll Always Love You

altzheimer.jpg…Jutarnji vjetar se provukao kroz odškrinut prozor i zatalasao zavjesu. Vrckava djevojka u bijeloj bluzi i bezobrazno kratkoj svijetloplavoj suknji nasmiješila mi se:

”Zaboga, Alex, ne spavajte više, jutro je prekrasno. Kao u vašoj pjesmi ‘Reversed Poem of Dusk’.”

Izrecitovala mi je nekakvu pjesmicu o dvoje starih, nesretno zaljubljenih ljudi koji se konačno nađu i vjeruju da će vrijeme da se odmota unazad, te će sve biti naopako, pomladiće se, sumrak će biti njihova prva zora, zapad će da se pretvori u istok, bla, bla, bla. Naglašavajući pojedine riječi lupala bi nogom o pod, izazivajući nestašne vibracije u njenoj bluzi od kojih mi se mantalo.

”I šta sad? Hoćete li mi, molim vas lijepo, reći da se uopće ne sjećate kako ste je vi napisali?”

”Takvo ljigavo sranje ne bih napisao ni u snu. Barem ne u onom snu kojeg bih se sjećao.”

”Alexander White, ničega se vi ne sjećate. Mi ovaj dijalog vodimo svakoga jutra, od kada ste stigli u našu ustanovu. Muka mi je više od toga da vas ubjeđujem kako ste vi Alexander White, najveći engleski pisac današnjice, dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Pa prije mjesec dana smo vas gledali na televiziji kada su vam uručili nagradu.”


Dalje »

 

by Bosanscki

22.01.2008.

Priručnik za starenje

slonVremenski moljci neumoljivo rade svoj posao. Nismo ih svjesni sve do tog trenutka, trenutka kada počinjemo stariti. Ili trenutka kada skontamo da nam je droga pojela mozak. Ili trenutka kada se ostvare pogrešni snovi.

Još uvijek sanjam. Već odavno ne eksperimentišem sa drogama. Znači, starim. Biće da je to…

Nije problem u zaboravljanju. Problem je kada se pokušamo nečega sjetiti. Bezuspješno. I to ne bilo čega. Takve stvari su obično dio prošlog života, zaboravljene ga prošlim i čine, dokaz su da čovjek umire/rađa se više puta. Maloprije sam sjedio za stolom, u pidžami, jeo đem od šljiva, umakao krišku u kajmak, i eto, ko će ga znati odakle u takvoj situaciji da mi naumpadnu Nindža Kornjače. Sjetim se prvo Splintera, pa jebozovne Ejpril, pa Sjekača, Kranga… Mikelanđela, Leonarda, Donatela i Rafaela.

Ubijte me, al ja se više ne sjećam kakvo je oružje nosio Leonardo. Mikelanđelo razvaljuje nun-čakama i ovisnik je o picama, Donatelo je stručnjak s motkom, Rafaelo, uvijek sam nekako bio on, je sjebavao negativce viljuškama. Za Leonarda više stvarno ne znam. Čime li se taj borio??? Mogu ja to naći preko Google-a, znam da nije problem. Ali mi to neće pomoći. Ja sam, evo zvanično, u noći kad ovo pišem, u svojoj dvadesetpetoj godini, počeo stariti. Još da mi je sad ona bolest, i njen naziv sam zaboravio, kad čovjek praznine u sjećanju popuni maštom… Ih, toga bar još imam napretek.


Dalje »

 

by Bosanscki

03.01.2008.

Cansei de ser tersy?

touchscreen.jpg“Je li istina da ti je dosadilo da budeš ters?!” - izbečio se Alfie na mene, bez imalo okolišanja.

“Ne razumijem kako to misliš? Zašto bih ja sad…?” - nevješto sam se izvlačio.

“Ne zanima mene zašto bi ti, nego te pitam da li ti je dosadilo i da li si odlučio prestati biti ters?!”- prekinuo me je, dok mu se u uglu usana počela skupljati bijela skramica bijesa i ljutnje.

“Ne znam odakle ti sad to?” - slijegao sam ramenima koliko god su mi spondilotična leđa to dopuštala - “Mislim, nije toliko važno da li je čovjeku nešto dosadilo ili ne, ali ne može se insan tek tako promijeniti, sve i da hoće.”

“Ali to saznanje nije insana, to jest tebe, u prošlosti sprečavalo da pokušaš.” - namrštio se ozlojeđeno.

“U pravu si.” - uzvrpoljio sam se - “No, takvi su me događaji upravo učvrstili u ubjeđenju da su promjene nemoguće.”

“Pa kako si onda…?” - začudio se.

“Pa, i nisam.” - odgovorih - “Ti si.”


Dalje »

 

by MoodSwingeR

31.12.2007.

Sretna Nova godina, devedeset i neke

happy-new-year-fireworks.jpgMrzio sam zimu. U čitavoj kući imali smo samo jednu peć. Pa smo starci, buraz i ja spavali u kuhinji, na spužvi koja je bila pokrivena kariranim čaršafom. Stari je hrkao kao i sad. Stara se stalno okretala. Burazu to ništa nije smetalo, ili se i on samo pravio da spava. Ja sam bio budan. Zamišljao sam scenu kako ubijam pedeset četnika koji su zarobili Tajči. Onda bih je pogledao onim Silvester Stalone pogledom i ona bi, uprkos velikoj razlici u godinama, odmah pristala da se uda za mene.

Kada bih je oženio, pustio bih neki drugi film u glavi. Spasio bih je opet, ali bi neki četnik umirući pucao u mene. I tako bih umro na rukama voljene žene. Ne znam šta bi se događalo s Tajči nakon moje smrti. Nekada bih pustio da ona pogine. Onda bih tiho u noći oplakivao njenu smrt. San bi, na kraju, pobijedio strah od noćnih zvukova, lopova koji se šetaju oko kuće i granate koja bi me ubila u snu…

Stavarno sam je mrzio. Mirisala je na čorbu od krompira i ribljih konzervi iz humanitarne pomoći. Zavlačila se u moje, par brojeva veće, ružne duboke cipele. Od nje su me bolila oba uha. U kombinaciji sa nekim od moja tri krajnika.

A snijeg, njega sam volio. Volio sam i skije koje su mi poklonili rođaci nakon što su zdunuli u Njemačku. Iako su mi pancerice bile okraćale, pa su mi nožni prsti trnuli u njima, dok sam u dvorištu rekonstruirao pobjede Alberta Tombe. Volio sam osjećaj sigurnosti i distancu od svega ovozemaljskog kada bih, zavučen u iglu od snijega zgrnutog s pločnika, maštao o Eskimima.

 

Dalje »

 

by Bosanscki

24.12.2007.

Road to perdition, final call

GasstationNisam spavala već četvrtu noć za redom. Nepomična, tiho bih sačekala dok se umiri pa se onda, polako, izvukla ispod njegove ruke i kliznula sa svog mjesta. Najčešće bih se uputila ka prozorskoj dasci na kojoj bih se šćućurila, iz ne baš tajnog skrovišta ispod ljubičastog jastuka izvukla cigarete i malenu pepeljaru te, pripalivši još jednu, skoro odsutno, rezignirano, brojala osvijetljena prozorska stakla. Razmišljajući. Pitajući se. Povremeno se sažalijevajući. A onda bih se sjetila da je samosažalijevanje neproduktivno. I sasvim neiskreno. Potom bih ugasila cigaretu, u nekim slučajevima nedovršenu, i za sebe umorno zaključila da će me to ubiti. Cigarete, mislim.
A ja to dozvoljavam. Zdušno radim na tome, čak.

Bilo bi lijepo da sam se mogla samo slobodno ispružiti u fotelji. Bilo bi lijepo da se ne moram vraćati na svoje mjesto. Navodno, moje mjesto. Jer nije. Sama sam ga prodala.

 

Dalje »

 

by Cagliostro

20.12.2007.

Pun krug

jelenamirkoviccom.jpgMnogi dani moje uludo protraćene i netragom protutnjale mladosti, uskiptjele obiješću i samovoljom, bijahu utrošeni u perfunktornoj potrazi za smislom, koju je pothranjivala opsesivno-razvratna želja da se stvari ‘postave na svoje mjesto’. Nije iza te želje stajala nikakva namjera da promijenim svijet i raspored stvari u njemu, već nešto mnogo prisnije i nemjerljivo skromnije - jednostavna nakana da razaberem šta mi, u izobilju ljudskih tvorevina, dođe lijevo, a šta desno, šta smatram pametnim, dobrim i dragim, a šta, pak, glupim, lošim i mrskim, pa da se tako i postavim.

Bijaše to, naprosto, pokušaj dvodimenzionalnog adolescentskog uma da si iscrta mapu života i svijeta, da za sebe označi predjele bogate kuturnim i estetskim vrijednostima koje valja često posjećivati da bi se oplemenio duh, i da ih razluči od onih estetikom krševitih i kulturom posnih, koja ne kriju nalazišta znanja i ljepote, pa ih, stoga, ne vrijedi ni obilaziti. U svom ondašnjem stanju duha, stvari i pojmove o kojima bih razmišljao sam običavao svrstavati uzduž jedne nevidljive linije, po kojoj sam bilježio recke koji su označavali kultone (kulton - jedinica kulturno-umjetničke vrijednosti nečega).


Dalje »


by MoodSwingeR


Stariji postovi

Umijeće Tersanja
<< 03/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


OVDJE SE NALAZI DOM: UMIJEĆE TERSANJA

TERS DIGEST

NOMINA SUNT ODIOSA
TERS (tur.) - 1. protivan, suprotan, nabusit, opak, neprijazan, zloćudan; 2. kriv, falsificiran, patvoren, lažan;
B. Klaić

Ko je Alfie?

NEPOTVRĐENO:
Iza svakog čina tersluka stoji skrivena želja da se bude voljen.

S. Freud

FRIENDS & LOVERS
Love me love me love me
Say you do
Let me fly away
With you
For my love is like
The wind
And wild is the wind

Give me more
Than one caress
Satisfy this
Hungriness
Let the wind
Blow through your heart
For wild is the wind

You...
Touch me...
I hear the sound
Of mandolins
You...
Kiss me...
With your kiss
My life begins
Youre spring to me
All things
To me

Dont you know youre
Life itself
Like a leaf clings
To a tree
Oh my darling,
Cling to me
For were creatures
Of the wind
And wild is the wind
So wild is the wind

[i]Wild Is the Wind by
Tiomkin/Washington,
as performed by
Nina Simone or
David Bowie[/i]

Wild is the wind
Wild is the wind


PASSENGERS:
209239

online


Powered by Blogger.ba
Design by BDSM:.